Enis: Seve, Žera i ja često zaružimo na groblju

Bosanski glumac, kojeg i danas mnogi pamte po ulozi Šemse u Našoj maloj klinici, otkriva kako su mu u životu nakon supruge i obitelji, prijatelji nezamjenjivi suputnici.

8.7.2010.
12:51
VOYO logo

Simpatični glumac Enis Bešlagić svojim humorom davno je osvojio i šarmirao ljubitelje malih ekrana, a upravo ta naklonost gledatelja donijela mu je mnoge poslovne ponude.

Često putuje zbog posla, pa malo vremena provodi s obitelji i prijateljima. Kada spoji nekoliko dana u Sarajevu, to iskoristi kako bi vidio svoje društvo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

'U Sarajevu imam jako duhovito društvo. Jedan moj prijatelj je glavni sudac, drugi je glavni doktor, treći prodaje kuhinje. Uživam provoditi vrijeme s njima i kad smo skupa uradio bih bilo što da predlože', objasnio je Enis za Gloriju.

Kako su im najdraža druženja kad ih nitko ne gnjavi i ne smeta, odabrali su mjesto gdje se mogu potpuno opustiti i gdje nemaju nikakvih neugodnosti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

'Vrlo često nas se može naći u kafani na groblju. Kakvih je tu derneka i provoda bilo! Dolaze tamo Seve, Žera, nitko te ne maltretira, nitko ne dolazi nepozvan, a gazda se hvali da je to jedina kafana u gradu gdje se komšije ne žale na buku u sitne sate', otkrio je Enis.

Kad je riječ o neugodnostima, priznaje da su se zbog njega ljudi znali i potući.

'Došao sam u jednu kafanu u dva ujutro i malo se promuvao po njoj. Ugledali su me neki ne poznati ljudi, jedan od njih mi je prišao, udario me po ramenu i pitao što pijem. Naručio mi je gajbu soka. Tada je prišao drugi nepoznati gost i tražio da se pridružim njima. Kad sam ustao, zahvalio i htio otići, kaže mi: Sjedi. Nećeš ti nigdje. Na to se ovaj novi koji je prišao usprotivi. Riječ po riječ i ljudi se pobiju', iskreno je jednu od rijetkih neugodnosti prepričao Enis.

Glumac je podsjetio kako mu nije nimalo nelagodno sjediti u kavani na groblju jer je u Njemačkoj, kao izbjeglica, radio kao grobar.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

'Groblje mi nije strano. Imao sam 17 godina i radio sam s Nijemcima koji su već u osam ujutro bili pijani. Kad se sjetim njihovih sahrana na koje dođe 12 ljudi, a ponekad ni najuža rodbina nije prisutna jer su na putu ili rade, a zbog toga im se ne isplati ni skratiti odmor... Njima, pak, nije jasno kako to kod nas na sprovod dođe cijelo Sarajevo.'

Prethodni članci:

arti-201004200239006 arti-201004160325006 arti-201003250205006

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
nedelja
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo