Žuži Jelinek je rođena 17. 7. 1920. u Budimpešti kao Zsuzsanna Ferber, a kolumnistica, modna ikona i stilistica preminula je u Zagrebu u bolnici 23.siječnja 2016. u 96. godini. Odrasla je uz trojicu braće u siromašnoj židovskoj obitelji, a Žužini roditelji bili su gluhonijemi. Žuži se već s 12 godina zaklela da će imati uspješan život i karijeru, poniženja koja je pretrpjela u djetinjstvu zbog siromaštva bila su odlučujuća u njezinoj namjeri da ima pristojan život bez oskudijevanja. Završila je školu za krojačice u Zagrebu.
Već sa 17 godina Žuži je krenula raditi u Pariz kao krojačica u tvornici Nine Ricci, poznate francuske dizajnerice, gdje je upoznala i Coco Chanel za koju je kratko radila. Zbog početka Drugog svjetskog rata, u Zagreb se vratila 1939. godine. Po povratku je otvorila krojačku radnju u kojoj je šivala za imućnije obitelji.
Također je bila vrlo zainteresirana i aktivna u učenju stranih jezika pa je naučila čak sedam jezika. 1941. godine udala se za prvog supruga, uglednog zagrebačkog zubara dr. Eriha Jelineka. Iz tog braka ima dvoje djece, sina Ivicu i kćer Dijanu.
Seksom spasila roditelje
Šivala je 17 godina za Jovanku Broz, modno je savjetovala i Tita. Zanat je dobrim dijelom naučila kod Nine Ricci u Parizu, a kratko je radila i za Coco Chanel.
Uspostavom NDH sva tri Žužina brata su stradala, Imre 1941. u zatvoru Kerestinec, Aleksandar-Šanji u Koncentracijskom logoru Jadovno i Ivan na nepoznatom bojištu. Za vrijeme boravka u Rijeci, gdje se odselila sa suprugom, Žuži je saznala da će joj roditelji biti deportirani u Koncentracijski logor Jasenovac. Na Sušaku je otišla do talijanskog časnika kojeg je zavela te tako spasila roditelje od sigurne smrti. Nekoliko noći je odlazila časniku u riječku Esplanadu. Da joj komentari i mišljenja drugih o svojim postupcima nisu bitni, pokazala je rekavši: “Život svojih roditelja platila sam seksom i nije mi žao. A kaj ćete vi misliti o meni, baš me briga.”
Svjetska slava
Žuži na predstavljanju svoje knjige 'Mijenjaju li se muškarci'
U rujnu 1943. pridružila se Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije gdje je služila u zubarskoj ambulanti, a po završetku rata vratila se u Zagreb.
Krajem 1950-ih godina Žuži je prva svoje modele prikazala na revijama u inozemstvu te je tako obišla Europu, Ameriku, Bliski i Daleki Istok. Prva se proslavila u modnom svijetu izvan granica SFR Jugoslavije, a domaći tisak ju je zbog toga prozvao ambasadorom mode. Svoj nadimak je dobila i u inozemnom tisku koji ju je nazivao 'najpoznatijom modnom kreatoricom iza Željezne zavjese'.
Mnogima je vjerojatno ipak najpoznatija po kolumni o seksu koju je 22 godine pisala za tjednik Gloria.
Oblačila je Jovanku i Tita
Poznata dizajnerica, stilistica i spisateljica glasila je i kao prava zavodnica.
HRT je o Žuži snimio dokumentarac Mislim da ja to ne zaslužujem koji je prikazan 2007. u kinu Tuškanac. I sam Steven Spielberg je želio snimiti film o njezinom životu. Naime, nakon što je čuo priču o ženi iz židovske obitelji koja je tijekom Holokausta riskirala svoj život kako bi spasila roditelje, Spielberg ju je pozvao da radi kao glavni savjetnik u filmu. Ipak, iako vrlo počašćena ponudom, Žuži nije htjela živjeti u SAD-u dvije godine, pa je ponudu odbila.
Na Titov poziv je postala stilistica Jovanke Broz, a i samom Titu je birala odjeću.
Njeni sin i kći još ne razgovaraju
Jelinek je pokopana pod Arkadama na židovskom dijelu zagrebačkoga groblja Mirogoj. Nakon njene smri, njezini kći i sin počeli su se međusobno optuživati za manipulacije oporukama. Dijana je tvrdila i da je Žuži umrla pod sumnjivim okolnostima. Iako je inzistirala na tome da je otrovana, obdukcijom je utvrđeno da je slavna dizajnerica i obožavateljica muškaraca preminula prirodnom smrću.
