Jedan od najpoznatijih zagrebačkih frizera, 30-godišnji Božo Pavlić, poznatiji kao Božo Kralj dao je novi intervju za Story u kojem se dotaknuo gubitka svoga oca, svoje glazbene karijere, te odnosima s istim, ali i suprotnim spolom.
Nedavno je Božo, podsjetimo, objavio pjesmu "Crno". Kako je sam rekao, pjesma je nastala iz revolta, no tvrdi i da nije dobro prihvaćena od strane medija.
POGLEDAJTE VIDEO: '200 je transrodnih osoba u HR'
"Pjesma je nastala iz mog revolta jer smatram da bi se kod nas trebalo prikazivati i nešto drugačije i da se naviknemo na drugačije ljude drugačijih seksualnih orijentacija. Reakcije na društvenim mrežama su dobre, ali što se tiče medijske pažnje, tu sam malo zakinut. Mislim da još uvijek nisam prihvaćen kako treba i za ozbiljno, ali to ćemo sve ispraviti", najavljuje Kralj.
Dodaje kako ga pojedini mediji ne žele puštati pod izlikom da se ne uklapa u njihov program.
"Mislim da je tu problem taj što moje pjesme imaju onako malo srpski štih, a također to ima veze i sa mnom i s mojim izgledom, jednako kao i sa seksualnom orijentacijom, ali promijenit će se to sve jer ja odustati neću", uporan je frizer.
'Ja sam muškarac iz budućnosti'
Dotaknuo se i svog izgleda te istaknuo kako je on "muškarac iz budućnosti".
"To je zato što volim androgeni izgled, volim njegovanu kožu i kosu, obožavam šminku, mislim da je to sve dio života i da uopće ne bi trebale postajati neke predrasude prema tome jer odjeća i svi kozmetički preparati apsolutno mogu biti unisex. Ja sam muškarac iz budućnosti", ponosno ističe.
Dodao je i kako po klubovima nije nikada imao neugodnu situaciju te kako mu muškarci kad shvate da je muškarac, a ne djevojka plate i piće.
Otac mu je preminuo pod sumnjivim okolnosima
Dotaknuo se Božo i bolne teme. Smrti svoga oca vojnika.
"Pa stvar je u tome da je bio rat, otac je bio vojnik. Znam da su kolega i on tada bili u Varaždinu u jednom kafiću gdje je nastala neka frka, vjerojatno su saznali nešto što nisu smjeli. Samo događanje se ne zna, ali iza toga su vozili motor i njime upali u akumulacijsko jezero. Pronađeni su nakon 21 sata, njegov kolega je bio na licu mjesta mrtav dok se moj tata borio za život. Motor nikada nije bio pronađen, nije bilo nikakvih svjedoka, niti se saznala cijela priča koju su oni čuli u kafiću. Sve je zataškano, moj brat i ja smo djeca branitelja, dobili smo njegovu mirovinu i to je manje-više to", rekao je Božo.
