Posebno sam velik obožavatelj njegovih TV kritika, a koje u posljednje vrijeme sve češće objavljuje u prilogu Jutarnjeg lista Studio, i u kojima se na vrlo duhovit, u domaćim tiskanim i digitalnim medijima iznimno rijedak način analizira sve ono za što plaćamo 80-ak kuna mjesečno i ono čemu smo, nota bene, ne za mnogo više novca ustupili koncesije.
Njegova analiza emisije Nedjeljom u 2 od prije nekoliko godina, uzgred kazano, a u kojoj je demistificirao Stankovića kao voditelja, otkrivajući široj javnosti kako on zapravo radi svega dva sata tjedno; dođe pola sata prije emisije i ostane pola kasnije, a onih sat vremena što ga vidimo na malom ekranu kako histerično blebeta i postavlja neka dječja pitanja – to su mu pripremili neki podjednako lijeni suradnici. Sve je to izašlo na vidjelo kada je u emisiji ugostio onog nekog knjigovođu Darka, a kojega je predstavio kao doktora svih mogućih znanosti i ekonomskog genija koji će nas za čas posla izvući iz krize, pa čak i recesije. Tijekom razgovora, međutim, uspostavilo se da se spomenuti gospodin u ekonomiju razumije 'k’o Mara u krivi kurac', te da od škole ima čitanku iz petog razreda, a Aco se kasnije sasvim suludo pokušao opravdati upravo svojim neradom, objašnjavajući da on s gostima, pripremom i pitanjima, zapravo, nema ništa.
“Ja sam tu s biciklom…”, glasilo je otprilike njegovo priopćenje nakon kojega ga je Čadež u metaforičkom smislu sahranio.
I ja sam tada malo umro, sjećam se, čitajući taj njegov genijalni tekst, ali ne od sramote poput našeg uvijek uredno počešljanog voditelja, nego od smijeha.
Možda nije stigao po nove naočale
S Tomislavom Čadežom se, međutim, u posljednje vrijeme događa nešto veoma neobično. Je li mu se povećala dioptrija, a još uvijek nije stigao zamijeniti staklo na očalama, je li počeo konzumirati alkohol u većim količinama nego što je navikao, drogirati se, ili mu se, jebatga, jednostavno više ne gleda televizija pa analize piše samo na temelju nekoliko usput pokupljenih informacija koje zahvaljujući bogatom iskustvu ipak uspije pretvoriti u nekakav tekst, zaista ne znam… Ono što znam, a to vam može potvrditi svatko tko petkom barem letimično pogledom preleti preko TV vodiča Jutarnjeg lista, da ti njegovi najrecentniji tekstovi ne mogu biti ni sluga onim starima na kojima je izgradio svoje ime i autoritet.
Prije nekih mjesec dana, primjera radi, u emisiji Pressing na N1 televiziji gostovao je Čedomir Jovanović, a emisiju je – kako smo svi osim Tomislava Čadeža mogli primijetiti – vodio poznati BH novinar Jugoslav Ćosić. Tom prilikom Čadež je Jugoslava zamijenio sa Sašom Cvetojevićem, a koji je tek jedan od trojice voditelja te emisije, još je i Petar Štefančić s njima, te ga je usporedio s kuhanim špagetom i okarakterizirao nezainteresiranim i mekanim. Istina, taj opis bi se zbilja mogao primijeniti na svu trojicu, ovog trećeg pogotovo, ali Čadež je ciljano pisao o Cvetojeviću koji tu emisiju nije vodio, a moguće ni gledao, pa je urednik čak i tekst opremio – slično kao Konzum svoje reklamne panoe – upravo njegovom fotografijom.
Isto tako popljuvao je naš dobri Čadež i sako Gorana Vlaovića u emisiji u kojoj ovaj uopće nije gostovao, niti, eto, nosio taj sako, nego je to bio Joško Jeličić. Osim toga, taj sako koji je Čadež usporedio sa stolnjakom u nekom malom talijanskom restorančiću, nije uopće bio loš, a u svakom slučaju mnogo bolji od onoga u čemu se Vlaović inače zna pojaviti na Prisavlju i, o čemu sam ranije već opširno pisao (guglajte njegov džemper).
Zbog ovog sam se morao oglasiti
I, ajde, sve to mi je bilo malo neobično, ali ipak nije bilo vrijedno nikakve reakcije, niti kritike, a pogotovo ne neke u kojoj ću prozvati čovjeka u čijim tekstovima inače toliko uživam. Međutim, kada sam ovaj petak u rubrici “Uloga života”, ili tako nešto, pročitao njegovu kratku analizu likova iz poznate britanske serije “Zvonili ste milorde?”, u kojoj za jednog od najkomičnijih likova u povijesti BBC-ja i britanskog humora uopće, Teddyja Meldruma, kaže da je – pazi ovo - otkačeni gay, a upravo taj lik poznat je po tome da je nepopravljivi ljubitelj žena i švaler, te da zbog njega u vili ne mogu zaposliti niti jednu sobaricu jer je do sada svaku ostavio u drugom stanju i moraju plaćati milijune za sve te njegove alimentacije – morao sam se oglasiti!
Provjerimo, stoga, molim vas, piše li zaista sve te tekstove onaj genijalni i duhoviti Čadež sa savršenom moći percepcije na kojega sam navikao, a koji bi i usred noći znao da je zapravo Teddyjeva nećakinja, Cissy, ta koju privlači isti spol, ili ih, evo, piše netko drugi. Netko tko je toliko dekoncentriran da ne samo da miješa likove s malih ekrana i njihova imena, već nije siguran ni kako se sam zove, pa tekstove slučajno potpisuje imenom jednog od mojih autorskih uzora…
