Jedno od najpoznatijih lica s Prisavlja, dugogodišnji voditelj Drago Celizić, ovih dana proživljava obiteljsku dramu zbog koje se o njemu ovih dana piše u medijima.
“Osjećam se kao što se nikad u životu nisam osjećao! Ja sam ocrnjen, što sam ja? Gangster?”, rekao je Celizić za Slobodnu Dalmaciju te dodao da jedva može oka sklopiti.
Naime, nakon što je portal Istra24 objavio da je Celizić izgubio spor na osnovu ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je 2007. potpisao s pokojnom Puljankom Milkom Vukelić, pod baražom je telefonskih poziva.
Naslijedio vrijednu nekretninu i 500 tisuća eura
Lokalni portal objavio je kako je nepuna tri mjeseca nakon potpisivanja ugovora, starica preminula te se Celizić potom upisao kao vlasnik vrijedne nekretnine u Puli koju je naslijedio na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju. Radi se o nekretnini od 178 kvadrata te dvorištu od 453 kvadrata u naselju Dolinka. Osim nekretnine, Milki Vukelić na računima je nakon smrti ostalo 500 tisuća eura.
“Pod strašnim smo stresom, i supruga i ja. Žena mi plače, ne možemo doći k sebi od svega. Naravno da te kude oni koji te ne znaju, pa govore kakav je to čovjek, kako je mogao staricu prevariti, uzeti joj sve to... To je strašno! Ne mogu vam opisati kroz kakav linč trenutačno prolazim. To je takva nepravda... Nikad se u životu nisam osjećao ovako jadno!”, rekao je potreseno Celizić koji je niz godina vodio emisiju Mir i dobro te emisiju Dobro jutro Hrvatska. Trenutačno Celizić vodi emisiju Zlatna liga koja se emitira triput tjedno.
“Živim dovoljno dugo i htio bih još relativno proživjeti, kako se kaže. Živio sam aktivno, ali u duši, to znaju svi moji prijatelji, teško je govoriti o sebi kakav si čovjek, ali nikad nikome ne bih u životu namjerno učinio neko zlo. Bilo kakvo! Baš naprotiv, jer sam taj koji je pomagao drugima, čak više nego sebi”, kazao je Celizić.
Nećakinja preminule koja živi u Egiptu tvrdi da starica nije bila svjesna što radi
Kaže da je ova afera nešto najgore što mu se dogodilo u životu te je uvjeren da će pravdu dostići na sudu. “Nisam imao snage pročitati nijedan portal, ništa, zvali su me prijatelji koji su supruzi i meni dali podršku, znaju kakvi smo, i znaju cijelu tu situaciju. Do trenutka kad su me mediji obavijestili o novoj presudi nisam uopće znao što se zbiva. Zašto? Kako?
Jer sve je tu čisto i ide u prilog meni. Znam da sam javna osoba i ne želim ništa skrivati. To je objavljeno isključivo s tendencijom i namjerom da me se oblati s druge strane i stavi mrlja na moju dugogodišnju karijeru. Pitam se zašto to nije objavljeno kad je donesena prvostupanjska presuda u moju korist? Stopostotno i bez negativnih konotacija. Donesena je presuda u moju korist i, naravno, da se druga strana bunila”, ispričao je voditelj.
Tužbu je protiv voditelja pokrenula nećakinja pokojne starice Marija Askar koja živi u Egiptu. Ona tvrdi da u trenutku potpisivanja ugovora starica “nije bila prisebna i sposobna za rasuđivanje zbog izrazito lošeg zdravstvenog stanja”. Stoga, navodi u tužbi, nije mogla razumjeti značaj i pravne posljedice potpisanog ugovora.
U lipnju 2015. Općinski sud u Puli je donio presudu kojom je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, a potom je sve prebačeno na Županijski sud. Predmet je poslije ponovno vraćen na Općinski sud na dopunu, no iako je 2015. odbačena, tužba Milkine nećakinje ipak je sad završila nepravomoćnom presudom prema kojoj je ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan.
'Nećakinja nije došla ni na posljednji ispraćaj'
“Moja pokojna majka je bila prijateljica gospođe Milke. Preminula je dvije godine prije nje. Mi smo se poznavali više od 20 godina, bili smo poput obitelji, Milka mi je uvijek govorila da sam joj poput sina. Nije imala djece, samo sestru i supruga, radila je u Njemačkoj i svako ljeto bi došla na more onda kad bismo i mi bili tamo. Oni su dolazili po nas da idemo k njima. Nismo ni u snu pomišljali da će nam poželjeti ostaviti imovinu. Kad mi je mama otišla u mirovinu gospođa ju je pozvala da dođe k njima živjeti, čak su bili spremni na to da nam odmah prepišu kat kuće. Možda će netko sad reći: Budalo jedna, što to nisi iskoristio? Ali, ne, rekao sam ne, nema potrebe. Čemu to…”, kaže Celizić.
“Želio bih istaknuti i kako sam na različite načine pomagao gospođi Milki. Nakon što je ostala sama dolazili smo vikendom da joj donesemo hranu, da vidimo kako je... Redovito smo se čuli. Znao bih je čak voziti i u Njemačku. Jedno je vrijeme stanovala kod nas u Zagrebu dok je imala zdravstvenih problema. Dok s druge strane, nećakinja koja je sve ovo pokrenula, nikad nije bila uz nju, nije se brinula o njoj, niti joj je došla na posljednji ispraćaj. Gospođa Milka, njezina sestra i šogor su nam se povjeravali, znamo da su bili u jako lošim odnosima s tom nećakinjom, koja inače živi u Kairu. Nikad ovo nisam rekao na sudu jer nikoga nisam želio kritizirati i ocrniti.
"Gospođa Milka bila je prava Ličanka, jedna dobrodušna i pravedna žena, nije se dala smesti. Rano je ostala bez supruga, borila se za život. Znala bi mi reći: ‘Drago, što ćemo nas dvoje?‘ Ja sam njoj bio kao sin. Baš kao i njenoj sestri. Tako su me doživljavali. Mojoj su mami govorili: ‘On je naš, mi nismo još vidjeli tako plemenitog čovjeka.‘ U meni su vidjele nadomjestak za dijete koje nikad nisu imali”, prisjetio se Drago.
Javna bilježnica Nansi Kopić koja je nazočila potpisivanju ugovora kaže kako je starica “izgledala sasvim normalno i uračunljivo i da njoj nije bilo ništa sumnjivo te da bi u protivnom zatražila nalaz psihijatra”.
Sud je u konačnici prihvatio i mišljenje vještaka vezano uz potpis na ugovoru - utvrđeno je da se radi o “vođenoj ruci”, što predstavlja najmanju vjerojatnost da se radi o Milkinu potpisu.
Tri dana nakon potpisivanja, 4. listopada 2007., na mjestu gdje je trebala potpisati pristanak na operaciju amputacije noge, Milka je stavila tek otisak prsta. Nije se bila u stanju potpisati na bolnički dokument, zbog čega se sud zapitao kako se uspjela potpisati na ugovor o doživotnom uzdržavanju.
“Mi smo stigli u bolnicu 3. listopada 2007., gospođa Milka je bila usporena, međutim doktori su rekli da je dovoljno da stavi prst. Da su smatrali da nije psihički dobro pozvali bi stručnu pomoć, no tada je gospođa Milka prema njima bila prisebna. Ona je posljednjih mjeseci života imala problema s nogama, ali je bila bistra u glavi za ženu od 85 godina.
'Sve ove godine sam ulagao u tu nekretninu'
Odgovorno tvrdim da je u trenutku potpisivanja ugovora znala što radi. Nekoliko mjeseci prije nego što je potpisala taj ugovor pozvala nas je kod sebe želeći da se to riješi i da kopiramo primjerak ugovora. Međutim, nismo ništa htjeli potpisivati, jer mi je u toj istoj kući tada iznenada od infarkta preminula šogorica.
Ta kuća je završena s gradnjom 1973. godine. Kad smo došli bila je u lošem stanju, popucalih zidova. Mislili smo da će se srušiti na nas. Mi smo je kompletno obnovili jer je bila neodržavana i u lošem stanju, promijenili smo struju, podove, riješili vodovod, srušili zidove... Sve ove godine sam ulagao u nju, platio i porez na nasljedstvo. Djeca su mi poštena, unuci vide da nešto nije u redu, ne možete vjerovati što se zbiva”, objasnio je Celizić.
Mora vratiti kuću i platiti 279.790 eura za troškove parnice
HRT-ov voditelj sada je dužan u roku od 15 dana nećakinji preminule starice predati nekretninu i uplatiti sredstva za postupak u iznosu od 279.790 eura, što iznosi 2,1 milijun kuna.
“Jako sam razočaran ovom presudom, to je takva nepravda! Ali to vam je naša država! Ne želim, naravno kriviti sud, no kao i svi imam svoje mišljenje. Vidimo propuste prilikom donošenja presude, i naravno, žalit ćemo se”, zaključio je voditelj.
