David Attenborough: Čarobni glas čarobnih dokumentaraca
Prije nekoliko dana jedna je majka na Twitteru objavila da je njezin četveroipolgodišnji sin poslao pismo danas 94-godišnjem Davidu Attenboroughu. U pismu ga pita hoće li ljudska vrsta izumrijeti, kao što su izumrli dinosauri. U istoj objavi, majka je objavila fotografiju na kojoj je Attenboroughov rukom pisani odgovor: „Dragi Otise, hvala ti na pismu. Pitao si me hoće li ljudi izumrijeti kao što su izumrli dinosauri. Odgovor na to je da o tome ne trebamo brinuti ako ćemo voditi brigu o našem planetu kako treba. Sve najbolje, David Attenborough.“
Bogata karijera
Kroz ovaj događaj možemo si tek donekle predočiti pravu veličinu britanskog prirodoslovca koji je cijeli svoj život posvetio proučavanju biljnog i životinjskog svijeta te prenošenju tog znanja kroz fantastične dokumentarne serije i knjige. Njegov neposredni pristup, osjećaj kako ispričati priču, topao glas koji jednostavnim rječnikom već desetljećima približava saznanja o prirodnim bogatstvima i svijetu oko nas vjerojatno su glavni razlozi zašto ga ljudi vole i cijene. Međutim, važnost njegovog rada nije samo u čarobnom glasu kojim nas vodi kroz svijet divljine. Važnost Davida Attenborougha je u tome što je svojim radom postavio nove standarde u snimanju dokumentarnih filmova kako bismo iz tih filmova što više naučili i u njima još više uživali.
Rođen je 8. svibnja 1926. godine u Londonu. Otac Frederick bio je rektor Sveučilišta u Leicesteru, gdje je i živio s cijelom obitelji. David je imao dva brata, Richarda i Johna, a obitelj je tijekom II. svjetskog rata posvojila dvije židovske djevojčice iz Njemačke.
David je odmalena bio fasciniran prirodom. Kao sedmogodišnji dječak počeo je prikupljati fosile i raznovrsne zanimljive kamenčiće. Tijekom cijelog djetinjstva vrijeme je provodio švrljajući po prirodi u potrazi za novim fosilima, a dobar dio vremena vrzmao se po hodnicima i dvoranama fakulteta. Kada je imao jedanaest godina, čuo je da odjel zoologije treba daždevnjake. Mali David ponudio se da će ih nabavljati po cijeni od tri penija po životinji. Na početku je tajio odakle mu, tek je nakon nekog vremena priznao gdje ih nabavlja – iz jezerca koje je od zgrade odjela zoologije udaljeno manje od pet metara.
Nakon srednje škole dobio je stipendiju za Clare College u Cambridgeu i nakon studija geologije i zoologije stekao je diplomu iz prirodnih znanosti. Nakon studija dvije je godine proveo u britanskoj ratnoj mornarici. Karijeru je započeo uređivanjem dječjih udžbenika iz prirode. Nakon dvije godine, 1952. otišao je raditi na BBC, na mjesto producenta. Svoju prvu dokumentarnu emisiju "ZOO Quest", u kojoj su snimali životinje u divljini i u zoološkim vrtovima, realizirao je s Jackom Lesterom, voditeljem odjela za reptile u londonskom zoološkom vrtu. U njihovoj prvoj istraživačkoj pustolovini za potrebe serije otišli su u Sierra Leone u zapadnoj Africi.
Kako se Jack Lester, koji je bio lice i glas dokumentarca, ubrzo razbolio na terenu, nije bilo druge nego da ga u toj ulozi zamijeni David. To je ujedno bio i početak njegovog djelovanja ispred kamera. Serija je, u vrijeme dok je i sam televizor za većinu ljudi bio egzotika, postala iznimno popularna i emitirala se od 1954. do 1964. godine.
Napušta BBC, ali brzo se i vraća
Početkom šezdesetih godina David Attenborough napušta stalno zaposlenje na BBC-ju i upisuje postdiplomski studij socijalne antropologije na prestižnom London School of Economics. No, paralelno sa studijem nastavlja snimati dokumentarce. Na BBC se vratio 1965., kada su ga pozvali da preuzme uređivanje kanala BBC Two. Pod njegovim vodstvom, uz novu maskotu i drugačiji raspored, na kanalu je pokrenut niz svježih i drugačijih emisija, među kojima i kultna serija “Leteći cirkus Montyja Pythona”, zbog kojih BBC Two stječe sve veću gledanost. No, njegov najveći doprinos odnosi se na kvalitetu emitiranog sadržaja.
Možda smo danas malo i razmaženi kvalitetnom produkcijom dokumentarnih filmova koje gledamo, no dovoljno je na YouTubeu pogledati dokumentarce snimane u pedesetim i šezdesetim godinama i uvidjeti razliku, i to ne samo u kvaliteti snimanja, uvjetovanom dostupnom tehnologijom, nego i u načinu kako je priča ispričana.
Od svih reformi koje je proveo, važnost njegova utjecaja možda se najbolje ogleda u činjenici da je inzistirao na važnosti ukidanja amaterskog pristupa u radu na prirodoslovnim emisijama i suradnji sa znanstvenicima prilikom stvaranja TV sadržaja. Jednako tako, davao je prednost unaprijed snimljenom materijalu nauštrb emitiranja uživo, što je u ovom kontekstu doprinijelo kvaliteti sadržaja i utjecaja koji takve emisije imaju na gledatelje. Uz veliko znanje o prirodnim svijetu, osjećaj za televiziju, snažna vizija kako unaprijediti kvalitetu tehnologije snimanja i stvaranja sadržaja i volja da se te promjene provedu su karakteristike koje Davida Attenborougha izdvajaju iz prosjeka.
Imenovan je na mjesto direktora svih programa na BBC-ju, no na toj poziciji se nije mogao dugo zadržati. Boravak u uredu, sastanci, pregovori o budžetima, nošenje odijela, sve to nije bio život kakvom je težio. Nedostajala mu je divljina. Kako se u to vrijeme počelo razmatrati da će Attenboroughu ponuditi mjesto generalnog direktora na BBC-ju, donio je odluku. Dao je otkaz i vratio se prvoj ljubavi – snimanju dokumentarnih serija.
'Život na našem planetu'
Dokumentarni film “Život na našem planetu” („Life on Earth“) počeo se snimati 1979. godine i na početku je emitiran na BBC-ju u Velikoj Britaniji, no s vremenom je postao vjerojatno najpopularniji dokumentarni serijal u povijesti, koji su pratili milijuni ljudi u svim dijelovima svijeta.
Uslijedili su „Živi planet“ (The Living Planet“) 1984. godine, „Privatni život biljaka“ („The Private Life of Plants“) „Život ptica“ (The Life of Birds“) 1998. godine, „Plavi planet“ („The Blue Planet“) 2001. godine, „Život sisavaca“(„The Life of Mammals“). U to vrijeme, u dokumentarcima „Stanje planeta“ („State of the Planet“) iz 2000. godine i „Are We Changing Planet Earth“ iz 2006. godine sve se više počinje baviti pitanjima ekologije, očuvanja okoliša i globalnog zagrijavanja.
U njegovu je čast dvadesetak novootkrivenih vrsta dobilo ime pa tako David ima „svoje“ leptire, paukove, guštere, stabla, biljke mesožderke, pa čak i jednog parazita.
U svom posljednjem projektu, knjizi i dokumentarnom filmu „Život na našem planetu“ („David Attenborough: A Life on Our Planet“), koristio se isječcima iz svojih ranijih dokumentaraca, i to je ujedno njegov najangažiraniji projekt u kontekstu brige za okoliš i očuvanja prirode. „Ovaj film je moje svjedočanstvo i moja vizija budućnosti“, riječi su kojima je najavio istoimenu knjigu i film u kojem upozorava kako galopirajuće klimatske promjene i neodgovorno ponašanje čovjeka mogu napraviti nepovratnu štetu planetu Zemlji.
Zašto su golubovi postali pismonoše i zašto mame pande donose na svijet jako malene bebe i još mnoge divne zanimljivosti iz prirodnog svijeta saznajte u dokumentarnom serijalu „David Attenborough: Čuda prirode“, koji možete pratiti na PLAY Premiumu.
Seriju „Čuda prirode“, kao i mnoge druge filmske i TV naslove pratite na PLAY Premiumu, dodatnom programskom paketu na RTLplayu.
