Glumica Mila Elegović oduvijek je plijenila pozornost svojim talentom, ljepotom i karizmom, a ove jeseni moći ćete je gledati u novoj RTL-ovoj seriji "San snova". Kako je ona utjelovila Višnju Bubalo, bivšu suprugu Stjepana Bubala (Zlatan Zuhrić Zuhra), i majku Lane Bubalo (Buga Marija Šimić), te zašto je bivši muž zove "T. rex, aždaja sa sedam glava", moći ćete vidjeti i na RTL-ovoj streaming platformi Voyo, 24 sata prije prikazivanja na televiziji i to bez reklama!
POGLEDAJTE VIDEO: 'San snova' od sljedećeg ponedjeljka na RTL-u: 'Publika će se jako pozitivno iznenaditi'
Mila ovih dana ima pretrpan raspored. Unatoč tome ona je ipak našla malo vremena kako bi popričala s nama. Mila nam je otkrila tajnu svoje ljepote i mladolikosti, kako se nosila s menopauzom, kakva je kemija na setu između nje i Zuhre te je, između ostalog, izrazila svoje mišljenje o modernim muško-ženskim odnosima i majčinstvu.
NET.HR: Primijetila sam da ste u posljednje vrijeme sve ljepši i ljepši. To je evidentno i uživo i po vašim snimkama s raznih društvenih događanja. Ima li poseban razlog za to?
MILA: Pa, možda zato što sve više i više prihvaćam svoje starenje kao kategoriju. Prihvaćanje čini jedan balans, a kad čovjek iznutra ima balans, onda se to vidi i na van. A što se mog izgleda tiče, nekome sam lijepa, a nekome ružna. Ima ljudi koji jako ne vole ni mene, ni moj izgled, i to mi daju do znanja, ali ima i onih koji vole. U svakom slučaju, moj je izgled rezultat onoga što sam ja cijeli život radila za sebe, od svoje 21. godine. Dakle, pazim što stavljam u sebe. Nikad nisam dopustila da budem "kanta za smeće". Što znači da ne konzumiram opijate, alkohol i hranu koja je nezdrava jer smatram da ljudi nisu "kante za smeće" nego dostojanstvena bića. I puno sam vježbala cijeli život da bih mogla raditi ono što želim i da bih se izborila za uloge koje sam željela igrati, a to su one u mjuziklima koje su zahtijevale pjevanje i plesanje. Znala sam da ću stajati s balerinama, a svi znamo kako one izgledaju. Također, željela sam publici pružiti najveći mogući užitak. Dakle, kad se digne zavjesa i kad se pojavim na sceni da to bude to, da svi oni koji su platili kartu ne ugledaju celulit i moj nemar nego da vide jednu glumicu u punom sjaju. A u ovim se godinama to vratilo natrag. Ima još jedna stvar koju uvijek ističem: ja sam glumica, ja se nisam ostvarila kao mama. Pitanje je kako bih izgledala da sam majka, jer biti mama za je mene najuzvišenija uloga koju neću nikada odigrati. Međutim, majka mora žrtvovati jako puno toga: svoje tijelo da bi djecu iznijela van, mora imati snage i podržavati razvitak svoje djece i cijele obitelji, zato se puno žena nema vremena baviti sobom i zbog toga iskreno ne volim kad me ističu kao ženu koja je nekakav role model, jer to zapravo nisam zato što ne živim život jedne prosječne žene i onda mi je jako nepravedno prema većini žena sebe stavljati u takvu jednu kategoriju. Živim u jednoj maloj grupi ljudi koja je posvećena svome poslanju, a to su umjetnost i gluma.
Glumica Mila Elegović oduvijek je plijenila pozornost svojim talentom, ljepotom i karizmom, a ove jeseni moći ćete je gledati u novoj RTL-ovoj seriji "San snova".
NET.HR: U jednom intervjuu rekli ste da menopauza nije nikakav bauk, već nešto lijepo. Što je ona vama dobroga donijela u životu?
MILA: Menopauza je inače jedan teški period zato što se tijelo mijenja i imate svu silu psihičkih simptoma koji mogu biti strašni. Konkretno, mogu vam se javljati i manjak koncentracije i valunzi i neurohisterija, od tuge do depresije itd. Sve je to meni došlo, ali pitanje je kako ćete se vi prema tome postaviti, hoćete li o tome htjeti razgovarati. Menopauza je kod nas još uvijek tabu. To nije bolest, ali mi u Hrvatskoj nemamo na nacionalnom nivou ambulantu u bilo kojoj bolnici, gdje bi žena mogla doći i razgovarati sa stručnjacima na jednome mjestu o svojim problemima i tegobama zato što mislim da bi onda vjerojatno farmaceutska industrija pala na koljena jer žene ne bi gutale tablete. Po meni, vrlo je važno da žene izmjenjuju svoja iskustva. Tako sam si pomogla i ja jer su mi moje prijateljice, koje su prošle menopauzu, podijelile neke jako dragocjene savjete. Ono što je važno jest da sam prihvatila da je menopauza vrijeme promjene i kako je odmicala, dan po dan, donijela mi je na dar veliku mudrost i jednu vrstu samosvijesti u smislu da me više uopće nije briga što će tko o meni reći. Shvatila sam da trebam sebe stavljati na prvo mjesto, što je, uglavnom, po društvu opet jako veliki problem jer u tim obiteljskim dinamikama ljudi ne komuniciraju i nije sve izbalansirano po pitanju nasilja, uloge žene itd. Ali žene su ipak pametna bića pa u menopauzi naprave ono što su možda tijekom života ranije trebale. Imaju vremena baviti se sobom jer su djeca, možda, otišla, mnoge se razvode, a mnoge se i udaju. Uglavnom, događaju se te neke velike životne promjene i to je jako lijepo.
NET.HR: Što mislite, je li teško naći muškarca na Balkanu koji će prihvatiti i živjeti sa ženom tako snažnom i odlučnom kao što ste vi?
MILA: Jesam snažna i odlučna, ali sam u isto vrijeme jako ranjiva i jako nježna. Takva je svaka žena jer im je to u ustrojstvu. U menopauzi sam isto shvatila da mi možemo, ako želimo, biti snažne i odlučne, ali i ranjive i nježne. I to je taj paradoks. Moram reći da ima divnih muškaraca, kojima se u posljednjih 30, 40 godina dogodilo da su zapravo ozloglašeni. Dakle, ne generaliziram u smislu "muškarci su loši". Veza između muškarca i žene funkcionira prema nekim nevidljivim principima. U trenutku kada Bog i sudbina odluče da ćete sresti svoju srodnu dušu, vi ćete je sresti. Ono što je vaše, to vam nitko ne može oduzeti. Ono što je za vas namijenjeno, to vam nitko ne može oduzeti. I sada je veliki problem što puno muškaraca i žena misli da će svaku subotu kad izađu naći svog idealnog partnera i imamo vrlo veliki broj partnera u životu, puno veći nego prije, za što nisam sigurna da je to dobro jer vezivanje na pravoj osnovi, ono pravo, dubinsko može doći dva, tri puta u životu. Bilo bi divno da je jednom i da je to - to. Za mene su prave ljubavi kad se za nekog žrtvujete, kad se nekom dajete u cijelosti, a ovo sve drugo su igre i razonode nagona koje vas na kraju više razore nego što vam daju.
NET.HR: Kakva atmosfera vlada na setu serije "San snova"?
MILA: Znači, to je meni takav dar! Ovaj posao mi je došao onako iz vedra neba. Prvo sam za RTL radila "Masked Singer" i fino sam se zabavila sa svojom Panterom kao nikad u životu! Ta mi je uloga dala sve što volim i ples i pjevanje. RTL-ova produkcija bila je vrhunska i onda su me istovremeno nazvali i bukirali direktno za seriju "San snova". To je meni bio strašan kompliment, najveći koji sam u životu doživjela da dobijem ulogu bez audicije. Neopisivo je kad vam netko veli: "Mi želimo baš vas!." Rekla sam si: "Divno što nije glavna uloga nego je onako jedna velika srednja uloga." Pa ne može biti glavna svaki put, ipak imam neke godine i kad vi morate 100 dana po 12 sati dnevno raditi, to je teško. Igram ulogu kakvu nisam glumila do sada: nisam ni luda, ni prljava, ni "vrištava", nego jedna žena koja čvrsto stoji na svojim nogama. Uloga Višnje jako je dobro napisana, scena na setu je vrhunska, baš sve je fantastično, od kostima do frizera. Još sam dobila i fenomenalnu obitelj, Zuhru i Bugu. Da nas je netko crtao, ne bi nas mogao bolje nacrtati! Često znam reći: "Morate napraviti seriju iz ove serije samo o obitelji Bubalo!" jer smo odlično posloženi. Jako se puno smijemo na setu kad smo zajedno. Uživam igrati odnos između mene i Zuhre jer to je jedna nedovršena priča i stalno se prepucavamo. Na rubu smo ljubavi i mržnje. Obožavam se svađati s njim, jako mi je dobar partner i glumac.
"Često znam reći: 'Morate napraviti seriju iz ove serije samo o obitelji Bubalo!' jer smo odlično posloženi", kazala je Mila o seriji "San snova".
NET.HR: Imate li neki novi projekt nakon serije "San snova"?
MILA: Radim u kazalištu Komedija na predstavi "Važno je zvati se Ernest", čiji je najnagrađivaniji hrvatski redatelj Ivan Plazibat. Dobio je ove godine, valjda, 50 nagrada i postao je ravnatelj Drame u splitskom HNK. On u Komediji, za otvorenje naše nove zgrade, priprema predstavu "Važno je zvati se Ernest" i tu igram ulogu Lady Bracknell koja je jedna stara, snob žena. Ukratko bih je opisala kao aždaju koja samo komentira o finom odgoju i o tome kako treba živjeti, svima soli pamet i antipatična je do bola. Tome se strašno veselim! Također, "Ljepotica i zvijer" nastavlja dalje. Osim toga, u studenome izlazi nastavak moje slikovnice "Zašto ptice pjevaju" pod nazivom "Vrabica Hrabrica". Snimila sam i dječju pjesmicu "Chu chu song", koji je nastavak uratka "Zašto ptice pjevaju" i uvod u "Vrabicu". Moja nova knjiga priča je o jednoj maloj Vrabici koja se bori protiv gladi jer je u ptičjem svijetu nastala korupcija, a ta se mala ženkica jedina pobunila i dobila izgon iz jata i onda se čarobne nebeske sile udruže i njoj izrastu nova krila. Slikovnicu je ilustrirala Ana Despot, kći Anje Despot Šovagović. Uradak će popratiti i soundtrack na kojem radim sa svojom dobrom prijateljicom Tihanom Buklijaš Bakić, Branimirom Mihaljevićem i njegovim talentiranim sinom Markom Mihaljevićem, a svjetlo dana trebao bi ugledati u rujnu ili listopadu, što me isto jako veseli.
NET.HR: Što vam je draže: glumiti ili pjevati?
MILA: U srijedu, 16. kolovoza, bila sam u Rovinju kako bih sudjelovala na koncertu "Ronald Braus i prijatelji", i to već 23. put! Posebna gošća bila je Radojka Šverko. Pjevala sam jedan poznati evergreen "Send in the Clowns" u čast pokojnog profesora Branka Blaće koji je bio velika zvijezda Komedijine rock opere "Gubec-beg". Kad sam to pjevala, došlo mi je ovo u glavu što ste mi rekli: "Glumiš li ili pjevaš?" A on me naučio da se može i glumiti i pjevati u isto vrijeme. Tako da, ako me pitate kakav je moj glazbeni stil, ja sam zapravo glumica koja pjeva, koja spaja pjevanje i glumu, tako da mi nije ni jedno ni drugo draže. Divno je da imam i jedno i drugo. Divno je i što sam si ostvarila i to da pišem i da sam influencerica na Instagramu, gdje promoviram proizvode za starije dame. Angažiraju me odlične firme i jako sam sretna što reklamiram samo ono iza čega mogu stajati. Dakle, ništa što ne bih konzumirala ili prakticirala. Tako da - veseo mi je život, ne mogu reći da nije!
