Četrdeset godina karijere, bezbroj hitova i publika koja ga prati kroz generacije – ovaj glazbeni veteran i danas stvara vođen istom emocijom kao i na početku. Uoči izlaska nove pjesme „Odavno si ti u srcu mom“ i velikog  jubileja, za RTL-ovu emisiju top.hr Hari Mata Hari govorio je o uzbuđenju koje nikad nije nestalo, o Zagrebu, Areni u kojoj će sljedeći mejsec održati koncert i publici koja mu je ostala vjerna desetljećima.

Foto: Rtl

Koliko je prošlo od zadnje pjesme?

Dosta dugo, ne smijem da kažem,ali dobro, ja sam jedan veteran, ne radim često albume. A inače sam autor od albuma a ne od singlova. Tako da se dugo čeka jer ja puno sviram, imam puno koncerata, imam puno hitova tako da mi ne trebaju nove dok ne dođe baš ona prava.

Ova nova pjesma  “Odavno si ti u srcu mom” je baš eruptirala u mom srcu i 12. veljače je promocija spota i pjesme i jedva čekam reakciju moje drage publike.

'Radost je ista, ali je danas sve teže'

Ove godine obilježavate 40 godina karijere. Govorite da jedva čekate čuti reakciju publike. Je li se promijenio onaj osjećaj prije objave pjesme. Je li to uzbuđenje i radost ostala ista sada i tada?

Ostala je moja radost ista samo se forma promijenila. Nekada postojala samo jedna televizija. Saša Zalepugin i Nedjeljno popodne i kad dođeš, onda je to hit.  Samo teško je bilo doći. Ako dođeš i promoviraš svoju pjesmu, to je hit na cijeloj regiji, ali sada je morao milijun televizija...

Ali moj je osjećah isti, iako je sad mukotrpniji posao - mnogo ljudi pjeva i svira. Muzika je postala nezanimljivija, a druge stvari zanimljivije kao sport, kao politika. Nekad je Tina Turner bila popularnija od fudbalera, a sad je obrnuto. Tako da je teže sada. Ali fala Bogu, dugo godina sam u tome i uživam.

Publika kroz generacije: 'Autogrami su – za mamu'

Postojite toliko godina i imate svoju vjernu publiku koja vas sve ove godine prati. Ali dosta je i mlađe generacije koja vas sluša

Uvijek je više generacija, muzika 80-ih je zarazna i nekako klasik. Roditelji prenose na djecu tako da je širok dijapazon generacija. Poslije koncerta kad bude slikavanje dolaze mi zgodne djevojke i ja se pitam: Šta je ovo sad u pitanju, a kad ono pitaju autogram za mamu.

Foto: Rtl

'Odavno si ti u srcu mom' zove se vaša nova pjesma koja izlazi uoči Valentinova. Isto tako, krećete sa svojim koncertima ljubavi. Svugdje vas i dalje kroz sve ove godine prati ta ljubavna tematika...

Moji koncerti su u stvari razmjena te neke pozitivne energije, emotivne energije i ljubavne energije. Ja sam počeo karijeru u Hrvatskoj. Živio dvije godine. Prve pjesme sam u zagrebačkim studijima stvarao tako da je nekako Hrvatska dobila to mjesto da taj koncertni jubilej  krenem iz Hrvatske. Završit ću ga, normalno, u Sarajevu, svom rodnom gradu. Tako da, evo, vidimo se u Virovitici, ono ovaj u Splitu i u Areni Zagreb.

Virovitica kao početna točka 7. ožujka, pa Split na Dan žena i onda šest dana kasnije - zagrebačka Arena koja je svojevrsni prestiž za glazbenike. Kakvi su vaši osjećaji prema tome?

Po Zagrebu sam svuda svirao. I Dom sportova i Cibona i Lisinski. Arena mi je prvi put, pa eto što ja znam, neka malo uzbuđenja. Daj Bože da i na Maksimiru završim, tko zna...

Arena Zagreb kao veliki izazov

Prošle godine Lisinski je bio rasprodan čak kroz tri koncerta i tu ste se susreli sa zagrebačkom publikom nakon gotovo deset godina. Kako se prisjećate tog koncerta i kakav je bio taj susret sa zagrebačkom publikom?

Da vam pravo kažem  nagovoren sam na te koncerte od strane suradnika. Nisam ništa novo izdao. Nisam imao neki namjenski osjećaj da nešto trebam. Mislio sam da nisam zaslužio taj koncert. Nekako -, hajde, nismo dugo svirali, red je u Zagreba da sviramo. Bila je neka potražnja, poziv i tako. I mi smo u desetom mjesecu pustili informaciju da u trećem mjesecu ili drugom radimo koncerte. I odmah su tri koncerta rasprodana u istom mjesecu. Pa onda, vidio sam da to ide u beskraj, da će to biti malo više ljudi. A bio mi je stvarno apetit da radim Arenu. I onda sam to stopirao. Tako da smo malo zaustavili taj trend koncerata. Tri su bila dovoljna.

To je bilo zagrijavanje za zagrebačku Arenu. Kakva su vaša očekivanja od zagrebačke publike u Areni i od sebe samog na toj velikoj pozornici?

Pa u svakom slučaju će to biti nešto specifično i drugačije nego u tim koncertnim dvoranama.Iako i u Lisinskom ljudi ustanu odmah nakon prve pjesme. Sve je to isto jer publika je publika, a moje su pjesme moje pjesme. Očekujem istu atmosferu. Emocija je svih ovih godina ista, samo podgrijava se novim pjesmama, željama..Kad imaš jedan opus i kad imaš nešto ponuditi brzo se nađe konekcija s publikom. Ona koji te voli - lako je s njim.

Sigruno ste kroz godine osjetili koje su to pjesme koje doista najveću emociju kod vaše publike probude.

Pa dobro, to su uvijek neki klasici. Svatko tko se bavi glazbom ima svoje uspješnice i hitove. Moji se znaju, a to su 'Baš ti lijepo stoje suze', 'Strah me da te volim', 'Prsten i zlatni lanac', 'Lejla', da ne nabrajam...

'Lejla' i eurovizijska magija koja i danas traje

Prije točno 20 godina, na Eurosongu ste pjevali Lejlu. To je bilo u Grčkoj 2006. godine. Ali čitam komentare i danas, ljudi se stalno vraćaju na tu pjesmu..

Magija je čudna bila oko te pjesme. Sve se oko te pjesme nekako omađijalo dobro a ne samo pjesma, moje pjevanje, scenografija...Ja sam predstavljao svoju zemlju Bosnu i Hercegovinu, ali to je bilo kao da je iza mene i Hrvatska stajala i Srbija i Crna Gora. Svi su nešto poludjeli za tim nastupom, nešto nisam ni ja bio svjestan šta se tu napravilo, ali se to sve nekako smađijalo u jednu eksploziju, čiribu-čiriba. I dan danas kad se spominju neki važni nastupi eurovizijski s naših prostora to se izvlači kao nešto baš nešto što je bilo izrazito zapamćeno.

Imate li nekih još posebnih želja? Vjerujem da je Arena Zagreb sigurno bila jedna od stvari na listi.

Pa čovjek uvijek ima želja. Ono što se kaže - samo reci Bogu želje da se nasmije.Imam dugotrajnu karijeru tako da se te želje svode na realnost. I sad u ovim godinama biram neke ciljeve. Da budu veliki, ne moraju biti česti. Kad dođeš u neke veteranske godine bolje gledati što ne raditi, a ne šta raditi. Znači, rjeđe radim a li da bude 'vau' - da lijepo to uradim.

Pogledajte video: Epsteinovi dokumenti su nevjerojatno štivo: Nema koga nije okupio, a tek usluge koje je radio?!