Od raspada Jugoslavije i njegova izbjeglištva put Nigdjezemske, točnije Nizozemske, nikad se ni za kime nije toliko plakalo i prolijevalo jadopojki. Povratak studijski, povratak koncertni, povratak bilo kakav nostalgičari su zazivali jednako kao što nogometaši zazivaju reprizu bronce Ćirinih Vatrenih sa Svjetskog nogometnog prvenstva.
No, kako je svojeglavi Johnny propisno narajcan na negdašnji Jugoton i njegovog današnjeg pravnog sljednika, s konstantno najavljivanim tužbama i sudskim obračunima, druge opcije nisu bile ni izgledne.
I desilo se, baš po svim pravilima gerila-marketinga, kako to internetska tradicija nezavisnih nalaže. Niotkuda, bez najava, na autorovom službenom kanalu na You Tubeu osvane 15 novih komada koje će biti knjižene kao novi album tog balkanskog pjesničkog velikana.
Kombinacija je to covera vlastitih pjesama (Reket rol iz šume Striborove, Volim te kad pričaš, Naizgled lijepa), pjesama prijatelja po oružju, poput Srđana Sachera (Biser ambra), milih mu narodnih komada (Od ljubav se ne bega), mahom instrumentala (Hladan vetar poljem piri), sve u cajunskom, laid back, akustičkom tonu. Kombinirani stari materijal u novijem ruhu donosi vrlo opuštenog i minimalistički nastrojenog gitarista sklonog dijalogu akustične i električne gitare, lika koji poput nedavno preminulog J. J. Calea razumijeva taj zveket gitara kako ih je na ovom terenu još njihova debija pokušao pratiti Drago Mlinarec.
Johnnyjev glasni manirizam, zbog kojega ga obožavaju, još uvijek je prisutan, šarma ne nedostaje, ne zamara u novim čitanjima spomenutog materijala, sve se poklapa i logično bi nametnulo pitanje vremena njegova povratka korijenskim solo nastupima s akustičnom i električnom gitarom, kao kad je startao po zagrebačkim parkovima i po Zdencu života.
E, takav bi povratak, za razliku od skupljanja finalnog pozdrava Azri, možda i imao smisla jer lik njegova rukopisa rijetko se rađa.
Na albumu koji je objavljen na YouTubeu nalazi se 15 pjesama, koje možete poslušati OVDJE.
7/10
