Luka Nižetić (41), jedan od najprepoznatljivijih hrvatskih pop izvođača, već gotovo dva desetljeća uspješno gradi svoju glazbenu karijeru. U svojoj karijeri pet puta se prijavio i natjecao na glazbenom natjecanju 'Dora' te ove godine nastupa sa svojom novom pjesmom 'Južina'. Osim što je posvećen glazbi, Luka je i uspješan poduzetnik – vlasnik restorana "Fabrika" na Visu, gdje spaja svoju ljubav prema hrani i kreativnom izražavanju te je vlasnik pizzerije. Za Net.hr Luka je otkrio sve o svojim očekivanjima za Doru, poduzetničkim potezima te obiteljskim planovima.
Luka, ove godine ste se peti put prijavili na Doru s novom pjesmom „Južina“. Što vas je motiviralo da se odlučite na natjecanje i što ova pjesma znači za vas?
Nisam planirao prijaviti se na Doru, no kako sam se prošlog ljeta uhvatio pisanja pjesama za svoj autorski album, moja menadžerica mi je stavila ‘bubu u uho’ da bi bilo dobro da se s jednom od njih prijavim na Doru. Preslušao sam demo snimke i učinilo mi se da je skica pjesme ‘Južina’ najviše podložna dinamičkim promjenama i aranžmanskoj prilagodbi, što ju je učinilo idealnom za prijavu na Doru. Dva mjeseca sam je s producentom Markom Mihaljevićem 'glancao', stavili smo je u 3 minute i evo, sad sam tu, po peti put na Dori. Glavni razlog moje prijave je svakako rad na mom prvom kantautorskom albumu koji bi trebao izaći tijekom godine i koji na neki način predstavlja novo poglavlje u mojoj dosadašnjoj karijeri. Za mene je svaki nastup prilika da pokažem tko sam u tom trenutku, da podijelim neku novu priču s publikom, a Dora je još uvijek najjača platforma na kojoj tvoj rad dolazi do velikog broja slušatelja. Važno mi je uživati u kreativnom procesu i osjećati da ono što radim ima smisla te da se publika, na kraju krajeva, u tome nalazi. Dok god imam pjesmu koja nosi neku autentičnu priču i poruku, neću isključiti mogućnost povratka na Doru.
Jako ste uporni po pitanju glazbenog natjecanja Dora. Ako ove godine ne prođete dalje, planirate li se ponovno prijavljivati? Koja su vaša predviđanja kako će se stvari odigrati ove godine za vas?
U dvadeset godina karijere sudjelovao sam pet puta na Dori i ne smatram to nekom upornošću. Kako sam već rekao, kada imam nešto za predstaviti, uvijek ću uzeti u razmatranje sudjelovanje na Dori, isto tako i na Zagreb festu ili Melodijama Jadrana. To su za mene glazbena događanja na koja je uvijek vrijedno otići i predstaviti svoju novu pjesmu.
Trenutna pozicija pjesme ‘Južina’, koja je već dva tjedna među top 5 najvrćenijih pjesama nacionalne radijske top-liste i ujedno najbolje plasirana od ostalih pjesama na Dori,
uz trending je na YouTube-u već su dobar razlog da budem zadovoljan njenim postignutim uspjehom. Svakom glazbeniku je najvažnije da njegova glazba pronađe put do publike. Što se predviđanja tiče, uvijek se nadam najboljem, ali isto tako sam svjestan konkurencije i nepredvidivosti natjecanja, veliku važnost će imati live nastup. Publika svakako može očekivati nastup koji će biti vizualno i energetski snažan, s atmosferom i elementima koji su naslonjeni na video broj. Mišljenja sam da je svaki element na Dori bitan – od pjesme, rasvjete do scenografije i kostima. U tri minute sve mora biti dobro izbalansirano i činiti jednu cjelinu.
Zanimljivo je da osim glazbe, uspješno poslujete i u svijetu poduzetništva. Vaša "Fabrika" na Visu već je dobro poznata. Što vas je motiviralo da se upustite u ugostiteljski svijet i po čemu je restoran dobio ime?
Ideja o pokretanju malog ugostiteljskog prostora bila je negdje u mojoj podsvijesti, ali su se trebale posložiti neke stvari. Kako to često biva, kada se najmanje nadaš, u život ti uđu neki ljudi zbog kojih se ohrabriš i zakoračiš u nepoznato te prihvatiš izazov. Tako se i meni dogodilo, nakon koncerta u Komiži upoznao sam Mari s kojom sam sve pokrenuo, a tu nam se priključio i Rene Gami. Prve dvije godine bili smo pravi entuzijasti, bez prevelikog znanja o ugostiteljstvu, učili smo na svojim greškama i to se pokazalo najboljom školom. Danas brojimo kolektiv od 30 ljudi, uspješno odoljevamo promjenama i više od 13 godina držimo određeni nivo kvalitete zbog koje nam se vraćaju gosti. Kako su u Komiži sagrađeni prvi industrijski objekti u Dalmaciji, tvornice u kojima se pakirala slana ili pržena sardela, među kojima je najdugovječnija i najpoznatija bila tvornica Neptun, kao omaž toj tradiciji odabrali smo ime Fabrika za naš ugostiteljski objekt.
Kako birate i mijenjate meni u svom restoranu i po čemu biste izdvojili svoj restoran kao drugačiji od ostalih?
Meni radimo tako da uskladimo svoj ukus i ono što traže gosti. Vrlo detaljno pristupamo konceptu ponude jela, izradi menija, svake godine se trudimo osvježiti ga i ponuditi neka nova kulinarska rješenja. Primjenjujemo zero waste pristup, sve namirnice koje koristimo ne bacamo, već ih iskoristimo do kraja. Ono po čemu smo drugačiji od ostalih je to što radimo sve sami – od peciva, sva tjesta, do umaka. Ništa na našem meniju nije konzervirano ili kupljeno, sve je izrađeno u našoj kućnoj radinosti. Još od prvog dana naša ponuda je prepoznata kao mediteranski street food.
Jeste li oduvijek htjeli imati i pizzeriju ili je to bio logičan potez nakon "Fabrike"?
Nisam u početku htio imati pizzeriju, iako mi pizza spada u kategoriju najdražih jela, moj najdraži soul food, pa sam samim time vrlo kritičan po pitanju nje. Kako su nam se nakon korone otvorile mogućnosti za otvaranje još jednog prostora, vrlo brzo smo odlučili pokrenuti Fabrika pizza & pasta restoran. Pristupili smo vrlo studiozno, angažirali kao konzultanta Marina Vanjaka, poznatog u krugovima svijeta pizze, koji nas je podučio i dao vrijedne savjete te ideje za napolitanske pizze. Izgleda da smo nešto dobro napravili jer nam ljudi dolaze, vraćaju se, a čak nam gosti iz Italije govore da nikada nisu jeli bolju pizzu, tako da je ‘glas naroda’ rekao svoje, a mi uživamo u tim komplimentima.
Koliko vam je bitan interijer i estetika općenito u vašim lokalima?
Jako nam je bitna jer želimo da gost može u ugodnom okruženju uživati u svim čulima i degustaciji naše hrane. Inače sam veliki esteta I uvijek volim vidjeti neki originalan interijer, koji nije produkt trenutnog trendinga. Kada smo otvarali Fabriku, moja sestra je kupila po Komiži stari namještaj, a tu nam je svojim crtežima pomogla i draga prijateljica Ružica Jovičević. Sve smo sami osmišljavali, no s obzirom na to da se oba objekta nalaze na komiškoj rivi, mislim da boljeg eksterijera nismo mogli poželjeti.
S obzirom na to da ste istovremeno i glazbenik i poduzetnik, kako balansirate ove dvije uloge i koji vam je najvažniji savjet za uspjeh u oba svijeta?
Kako imam najbolji tim ljudi oko sebe, nije mi teško balansirati ove dvije uloge, glazbenika i ugostitelja. Glazba je svakako prioritet i na prvom je mjestu, i prema njoj sve prilagođavam. No, imam mali krug velikih ljudi kao što su moja managerica Ema i moj poslovni partner u Fabrici, Rene, koji mi drže leđa u svim prilikama i neprilikama, i uz njih je sve lakše. S vremenom sam uspio postići da se dobro organiziram, jer sam u mlađim danima dosta funkcionirao ‘pet do 12’. Na kraju, godine donose svoje – iskustvo, zrelost, smirenost, gdje svaki problem ima svoje rješenje. Udarni period mi je od svibnja do listopada i tada boravim svaki problem ima svoje rješenje. Udarni period mi je od svibnja do listopada i tada boravim u Komiži i odatle idem na koncertne nastupe. Mislim da je sve lako kada radiš nešto u čemu uživaš i voliš, a glazbu I ugostiteljstvo ni ne doživljavam kao posao nego kao moj životni odabir, pa bi to bio i odgovor na pitanje o savjetu za uspjeh.
Imate nećake, možete li nam reći kako provodite vrijeme s njima i kako se zabavljate? Biste li jednog dana i sami željeli postati roditelj?
Jozo i Milo su moje 'male zveri' i obožavam ih i volim neizmjerno. Koristim svaki slobodan trenutak da mogu biti s njima, prepustim se dječjim igrama, vrate me u djetinjstvo i uživam u njihovom smijehu i energiji. S njima se 'rechargam', iako znaju sa sobom donijeti tajfun energije, pa ih je ponekad teško pratiti. Volim ih činiti sretnima, pa sam ujo koji im kupuje poklone, vodi ih na sladoled, maksimalno ih volim razmaziti. Nema veće sreće nego kad se nakon dužeg vremena vidimo i bace mi se u zagrljaj. Volio bih da tako ostane za cijeli život, ali znam da će se s dolaskom puberteta neke stvari promijeniti, zato sada koristim svaki trenutak da provedem s njima. Veselim se što će mi doći u Opatiju na Doru, znam da ću imati najglasnije navijače u publici.
POGLEDAJTE VIDEO: Na Svjetskom danu dobrih djela u Samoboru oduševio i Luka Nižetić: 'Činiti dobro je stvar duhovne higijene'
