Ranije smo objavili informaciju da je stručna Služba zaštite autorskih muzičkih prava (ZAMP) objavila na svojim službenim stranicama popis "30 uspješnih hrvatskih autora mlađih od 30". Zato smo razgovarali s trojicom od njih i saznali kakvi su im stavovi o tome što su se našli na ovom popisu, ali i kako su počeli stvarati glazbu te što planiraju u nastavku karijere.
Jedan od 30 - Antonio David Perina
"Velika mi je čast biti na tom popisu i dijeliti mjesto s kolegama koji već godinama vrijedno rade i, vjerujem, svakodnevno ulažu velik trud, vrijeme i energiju. Ovom je prilikom moj rad dobio potvrdu i da po parametrima ZAMP-a spada pod uspješnice, ali uspjeh je vrlo subjektivna stvar. Moram biti iskren i reći da smatram da me čeka još dugi niz godina stvaranja, rada i učenja da bih mogao tako promatrati vlastiti rad, ali svakako ovakve etape djeluju poticajno i ohrabrujuće", kaže nam mladi kantautor Antonio David Perina.
Inače, Perina je na ovaj popis stigao tek dva mjeseca nakon što je objavio svoj prvi studijski album koji struji između rocka i popa. Valja napomenuti da je taj mladić još otprije poprilično angažiran u glazbi. Surađivao je s pjevačem Matijom Cvekom - na nekim njegovim pjesmama zadužen je za aranžman - te s pjevačem Markom Kutlićem, za čije je pjesme također radio aranžmane. U nekim je suradnjama čak i autor glazbe. Perina sklada i filmsku glazbu, svira nekoliko instrumenata, a radi i kao režiser.
Za sebe kaže da nije "pobornik ponavljanja materije koju je netko drugi već smislio", to ga ne zabavlja, a za net.hr ispričao je svoj glazbeni put koji traje već 18-ak godina.
"S osam godina odsvirao sam prvi ton na gitari. Nakon što sam naučio prva tri akorda, ja i moj prijatelj Luka Berak, inače vrsni i talentirani glazbenik, osnovali smo bend. Svirao sam na klasičnoj gitari tri akorda u krug, a on je poželio biti bubnjar, pa je lupao rukama po stolu jer bubnjeve nismo imali. Od količine entuzijazma, nismo baš uvidjeli nikakve prepreke. Imam mnoštvo snimaka tih ranih početaka, sve je to bilo poprilično 'raštimano', ali su uspomene itekako lijepe", ističe Perina. A onda je počelo njegovo školovanje u glazbenoj školi. Svirao je saksofon, išao na privatne sate klavira, gitare, pjevanja. Bio je i član mandolinskog orkestra u kojem je svirao bas-gitaru. Uslijedile su suradnje s kolegama - aranžiranja, produkcija i, kaže, "mnoštvo drugih lijepih trenutaka".
Na pitanje - koliko rada stoji iza svega što je do sada ostvario, Perina kaže da slobodno može reći "puno". A da puno radi, svjedoči i to da je njegova prva demosnimka nastala već kada je bio 12-godišnjak. Simbolična slučajnost na lenti vremena, napominje, je to što je 2009. godine s bendom svirao kao predgrupa Marijanu Banu i Diktatorima u Šibeniku, a na jednom skorašnjem koncertu Daleke obale nastupio kao predgrupa. Naravno, ništa mu nije dano na pladnju.
"Talent nije nešto na što bi se trebalo oslanjati. On je tu da pomogne, ali nikako ne može nadoknaditi manjak truda i rada. Od trenutka kada sam prvi puta uzeo instrument u ruke, nije prošao nijedan dan da se glazbom nisam bavio na ovaj ili onaj način", tvrdi.
Uz smijeh dodaje da je u šali u jednom društvu došao do zaključka kako najveću kolekciju instrumenata imaju uglavnom oni koji se ne bave glazbom. Od glazbe, kaže Perina, može živjeti, ali napominje da treba dosta ulagati, a ne smije nedostajati ni rada i strpljenja.
"Kada netko 'bukne', ako malo bolje istražite, uglavnom ispadne da se taj netko poprilično naradio dok nije dobio svojih pet minuta. Skidam kapu svakome tko uspije naći svoje mjesto, pogotovo u autorsko-izvođačkom smislu jer iz iskustva znam da to nije baš jednostavno. Ovo je branša u koju ne možeš zalutati, a pogotovo ne kalkulacijom da zaradiš novac. Publika sve to osjeti, ne možeš ju prevariti", objašnjava Perina.
Za svoj debitantski album kaže da je živa istina to da se do trenutka objave provede cijeli život u nastajanju albuma. Kaže da je album presjek svih njegovih dogodovština, misli i trenutaka koji su ga pratili od ranog djetinjstva pa sve do danas. Ističe da je upravo zbog dvije pjesme s albuma bio nominiran za Music Awards Ceremony. Objašnjava da ga je ranije osnaživalo to što sve može sam, pa je u glazbi strastven od samog početka. Može se reći i da na glazbu gleda poduzetnički, ali ne komercijalno, jer od ranih dana pokazuje interes za glazbu u vidu cijelog procesa - od ideje do realizacije. Perina zaključuje da za bavljenje glazbom ne postoji pravi način, nego "samo tvoj način".
Podsjetimo, iz ZAMP-a su za Net.hr rekli da su optimistični jer im se čini da sve više mladih ljudi od početka glazbu shvaćaju ozbiljno i profesionalno, pa se zato i "glazbena scena zadnjih godina čini dinamičnom i pomlađenom".
Na listi je i Matej Nakić, frontmen BluVinila
Pjevač grupe BluVinil koja sedam godina 'praši' hrvatskom glazbenom scenom svojim funky zvukom, Matej Nakić, također je uvršten u popis "30 ispod 30". Ovaj opušteni mladić nerijetko baca šale na sve strane, pa i kad smo ga pitali kakav je osjećaj biti proglašen uspješnim, on kaže:
"Umrijet ću od smijeha. Osjećaj je izvanredan. Svako se jutro budim okupan suncem, dočekuju me lastavice na prozoru, veseli susjedi šire osmijeh od uha do uha i mašu mi u slow motionu". Napominje da on to ne smatra nikakvim uspjehom jer, tvrdi, Hrvatska je jako malo tržište.
Malo ozbiljnije ipak govori o svom stvaralaštvu. Iza njega je, kaže, 15 godina pisanja pjesama. Nakić potpisuje mnoge glazbene numere, što kao autor teksta, što kao autor glazbe, ali i aranžer. U bendu BluVinil svi članovi benda pomažu kada je riječ o aranžmanima. Nakić ističe da piše od najranije faze: u školi je pisao na engleskom jeziku, kasnije materinjem, a za skladanje glazbe objašnjava da je to "klasični kantautorski pristup" jer je skladanje uvijek išlo pod ruku s tekstom. Dodaje da se "naslušao previše Davida Bowieja da se i sam ne bi okušao u tome".
Upornost je, tvrdi Nakić, važna: čovjek treba biti uporan u bilo čemu što smatra vrijednim truda, ali nekad se, i uz puno truda, ljudi nađu pred zidom.
"Problem zna nastati kad su ljudi jako marljivi i uporni, a nisu baš talentirani. To su ovi koji te natjeraju da promijeniš radiostanicu kada krene njihova pjesma. Kako moji Dalmatinci znaju reći, dojadili su i bogu i vragu", ističe Nakić.
Na pitanje, može li se u Hrvatskoj živjeti od glazbe, ističe: itekako može, ali ne i od autorske. "Osim ako si all-star talent ikona poput Đibe ili pak spadaš u kategoriju festivalskih/radio smarača koji pišu pjesme na lopate i kariole, a ne znaš koja je gora od koje", dodaje. Za festivale zabavne glazbe jednom je ranije rekao da ne savjetuje mladim glazbenicima da se na njih prijavljuju. Tko voli nek' izvoli, ali to nije njegov đir. Ipak, sugerira da, ako netko dobije ideju za to", najprije "upali bilo koji od proteklih tucet festivala domaće zabavne glazbe i samostalno donese svoj sud". Za pisanje pjesama koje autor planira progurati na radiopostaje, kaže da bi radije kopao krumpir, nego pisao pjesmu da dobro prođe i naglašava da "falše" publika uvijek prepozna. Postoje, ističe, izvođači koji su "nevjerojatno razvikani", a u Zagrebu ili Splitu ne mogu prodati deset ulaznica.
Nakić kaže da je i sviranje na svadbama u njegovim očima sve suprotno od onoga što smatra životom vrijednim življenja jer u tom slučaju svirači "mijenjaju dan za noć" i "peglaju do jutra". Ipak, kaže da se od toga može živjeti. A puno rada, osim za glazbeni život, Nakić ulaže i u svoju struku. Zato, umjesto "peglanja do jutra", on od jutra ide na predavanja. Magistar je psihologije, a svoje znanje prenosi studentima. Napominje da su članovi BluVinila "pragmatični tipovi koji imaju svoje dnevne poslove", to ih usrećuje.
"Ja sam u životu imao sreću da su stvari kojima se bavim ujedno i stvari koje iznimno volim, pa ih ne doživljavam kao klasičan posao. Bilo da se radi o držanju predavanja, inspiriranju studenata, pisanju znanstvenih radova, sudjelovanja na konferencijama, prevođenju stručnih udžbenika, pisanju pjesama, skladanju glazbe, pisanju aranžmana, oblačenju uskih trapez hlača i stavljanju šljokica za potrebe rock koncerta ili spota, što god radio, radim iz ljubavi", ističe Nakić.
Kaže da ne mari za famu jer se od toga "nitko nikada nije najeo", zato se i ne druži previše po glazbenim krugovima. Jako je privržen kad je u pitanju njegov bend, a vidi se to i na pozornici. Kako je na pjesmama uglavnom autor teksta, glazbe, pa i aranžer, Nakić ima veliku odgovornost.
"Za mene kao kantautora ulog je malo veći jer sam taj o kojem mahom ovisi hoće li nova pjesma BluVinilu donijeti dva koraka naprijed ili, pak, korak nazad. Elem, ne zamaram se pretjerano takvim stvarima jer su pored mene tri momčine koje mi uvijek drže leđa, bodre me i vjeruju mi bezrezervno, a takvi su prijatelji najveće blago koje čovjek u životu može imati. Najgore je kad se čovjek u životu shvaća preozbiljno i krene si nabijati nepotrebni pritisak" ističe Nakić i za kraj otkriva da novi album BluVinila stiže u jesen 2025.
Na '3O ispod 30' i akademski obrazovani treper
Da je ovaj ZAMP-ov popis raznolik, potvrđuje i to da na njemu ima glazbenika svakakvih žanrova. Matej Magdić, umjetničkog imena Matt Shaft mladić je koji za sebe kaže da eksperimentira sa žanrovima. Iza njega stoje dva albuma trap zvuka, ali i više od stotinu pjesama na kojima je radio. Sam je zbrojio, službeno iza tog imena stoji 10 godina rada.
"Glazbom se bavim od svoje osme ili devete godine, dakle već nekih 20 godina. Mislim da svaki glazbenik treba imati nešto za uspjeh. Ljudi moraju shvatiti u kojoj su branši dobri i u kojem su dijelu glazbe dobri. Treba dosta rada, treba učiti hrpu stvari, bazirati se na više područja", kaže i priznaje da je "sva ta edukacija u Hrvatskoj malo zastarjela jer se većina stvari u glazbenim školama radi preko klasične glazbe". Shaft tvrdi da bi se u takve programe trebala involvirati, barem malo, popularna, moderna i suvremena glazba, pa tako pokazati ljudima da baviti se glazbom ne znači samo učiti i svirati.
Skromno dodaje da mu je bez veze nazvati se uspješnim jer se njegovo ime našlo na listi "30 ispod 30". Ne smatra se, kaže, uspješnim, ali mu je drago biti na takvim listama. Ipak, smatra da ima još puno stvari koje se trebaju dogoditi i dodaje da je uspješan onaj čovjek koji je sretan, zadovoljan svojim radom i od njega živi. Ipak se moglo dogoditi ranije jer, tvrdi, neki ljudi jednostavno u ranijim godinama napišu dobru stvar pa taj projekt ljudi prihvate, on zaživi pa se glazbenik cijeli život nastave baviti time i živjeti od glazbe. A što se tiče zarade, Shaft kaže da je uredu, osim kada je bilo zagustilo u doba pandemije.
"Otkad sam se službeno počeo baviti glazbom, negdje od početka faksa, mogu reći da živim od glazbe. Zarada je skroz pristojna, rekao bih i iznad nekih hrvatskih prosjeka koliko god to bilo relativno jer ovisi o regiji, ali tu stoji puno toga - vodim studio, snimam, miksam, radim za druge, radim za sebe, autorska prava, svaki vikend ili svaki drugi su neke akustične svirke po kafićima. I sezonski sviram dva, dva i pol mjeseca na ulici. To mi se više isplati, nego svirati u ugostiteljskim objektima, zbog lakše organizacije. A i ja sam više tip koji stane na ulicu i tako komunicira s ljudima, veći mi je gušt. Stvarno se ne žalim, dobro mi je, mrvicu je bilo manje u vrijeme pandemije. U zadnje vrijeme radim produkcijske stvari za neke televizijske kuće, tako da studio uglavnom zimi radi takve stvari, a ljeti svirke i autorsku glazbu. Zadovoljan sam", ističe Shaft.
Svoje je pjesme Shaft objavljivao još kao student, završio je Muzičku akademiju. Ipak, ne gleda previše pozitivno na te dane.
"Iskreno, Muzička akademija mi uopće nije pomogla jer oni drugačije vide glazbu. Više su u teorijama glazbe, klasičnoj glazbi, komponiranju, pravilima, tako da popularna glazba baš i nema veze s njima. Čak mislim da je bilo nekih malih osuda, u smislu da sam mogao bolje, da sam trebao nešto drugačije, međutim, to su uglavnom teoretičari koji nikad nisu radili ništa autorski i slobodnjački. Oni nisu u tom stilu i ne razumiju te stvari. Tako da, mislim da Akademija ima problem, trebaju shvatiti da žive u 2024. godini i tako prilagoditi kolegije, nekom širem pojmu glazbe", objašnjava Shaft.
Piše stvari i za druge. Ističe da mu je to zabavan proces jer se pokušava prilagoditi drugim umjetnicima koji vide glazbu u nekom svom stilu, ali najviše piše za sebe. I trenutno je u kreativnom procesu, voli eksperimentirati, priprema novi album i kaže da je sada otprilike na 50 posto albuma.
"Volim se prilagođavati vremenu u kojem jesam, volim ostaviti dio sebe", kaže. Pitali smo ga i kakav stav ima prema korištenju umjetne inteligencije u glazbi. Ističe kako misli da "trenutno može samo služiti kao pomoć u pisanju tekstova ili osmišljavanju nekih fraza, ali nije još na razini da može napraviti stvar da bude hit". Dodaje da umjetna inteligencija još ima nekih nedostataka, ali da se ne treba bojati novih stvari. Smatra da bi ona u budućnosti mogla postati revolucionarni alat.
Matt Shaft kaže da se i dalje vidi u glazbi. Veseli se suradnjama, želi u svoj studio dovesti neka nova imena, a možda i pokrenuti podcast i snimati obrade pjesama na drugačije načine.
Za kraj, poruka glazbenicima koji su se našli na ovoj listi je da nastave raditi jer, očito, rade kvalitetno. "Zašto mijenjati nešto što ide dobro?", zaključuje i sam Shaft.
POGLEDAJTE VIDEO: Počela Međunarodna smotra folklora! Umjetnički ravnatelj: 'Ovdje se mogu čuti intrigantne životne priče'
