DragonFly to Babylove. Hrvatska pa Finska. Bokte, uvrnuti su putevi metala. Kako je do toga došlo? Ljubav ili muka, što je bilo uzrokom putovanja...Iva Gluhak: Ustvari, razlog je bio sve što si naveo. Ali najveći razlog je bila Finska sama po sebi. Čim sam stupila na finsko tlo, znala sam da tamo želim provesti jedan dio života.
Helsinki nazivaju hard/heavy metropolom svijeta, slažem se s time. Tu sam vidjela mogućnost da se bavim vrstom glazbe koju toliko volim pa makar cijena toga bio odlazak na hladni Sjeverni pol. Finska je moja pokora koju sam si zadala. Cijena snova je visoka: spremnost da ostaviš obitelj, topli dom, drage ljude i cijeli život koji si do tada poznavao. Moraš biti malo lud i imati u sebi nešto gena ptice Fenix.
U Zagrebu si radila u uredu jedne firme i sanjala glazbene snove koji se nisu ostvarili epizodom na Euroviziji. Ni uz Dadu Topića, ali iskustvo je stečeno. Sjećanja na pluseve i minuseve tog perioda, mimo Hypo banka i sličnih stvari i indicija… Iva Gluhak: Rad među četiri zida me gušio. Volim slobodu, a 'moderno ropstvo' uništava moj duh. Znala sam da ne mogu ostati na tome jer sam morala izaći u svijet, imala sam još toliko puno toga za reći. To razdoblje Eurovizije je za mene bilo sasvim lažno. Iznevjerila sam sebe. Cijeli sam život prije Dragonflya bila u bendovima žestokog zvuka i pošto sam dosta tajnovita i mistična karaktera, sanjala sam da ću s bendom (tada sam bila u bendu Propaganda), snimiti nešto toliko žestoko i da neću otkrivati identitet, tipa Kiss ili Tool. Onda na poziv Dragonflyja krenem na ljetnu turneju po Jadranu 2004.
Bilo je zabavno: svirali smo covere AC/DC, ZZ Top. No, nakon toga su se u bend upetljali mnogi ljudi lošeg ukusa koji su nam sugerirali ovo i ono. Bila sam nesretna jer iznad svega volim autorski rad. Donosila sam neke svoje ideje i tekstove i to im je bilo prežestoko. Tada sam znala da su mi ruke vezane i kreativnost sputana tj. dovedena do minimuma. Osjećala sam se kao u lošoj vezi, znala sam da tu nema budućnosti. Kada smo se pojavili na Dori, to je za mene bio šok. Toliko lažan svijet ljubakanja i tapšanja, a poslije zabijanja noževa u leđa još nisam vidjela. A mislila sam da sam vidjela puno do tada. Niti jedan moj atom nije pripadao tamo. Zaista sam naivno ušla u sve to.
Kada se dogodila pobjeda, iskreno: bila mi je muka i cerekala sam se jer nisam znala kuda bih sa sobom. Jedina svjetla točka u cijeloj priči bio je odlazak u Finsku kojoj sam ionako otprije gravitirala. Na kraju svega, to se sve valjda trebalo na taj način izdogađati i zahvalna sam svim tim likovima i situacijama jer upravo su me oni postavili na pravi put, nesvjesno. Postoji smisao i razlog u svemu što nam se događa. Tada još nisam bila toga svjesna, ali smisao svega toga je na kraju ostala Finska i moj potpuno novi život koji ću urediti i živjeti po svom.
I onda se sretnemo uživo, potapšam te po ramenu, ej Shakira. Nisam bio jedini... komentari na izgled. Svjesna si... kako se s time nosiš Kad smo se družili u Zg otkrio sam ti Ruyter iz benda Nashville Pussy... uopće ta prisličavanja. Pomaže ili odmaže?Iva Gluhak: Hrvatska je puna lijepih žena, tako da te usporedbe i komplimente uzimam s rezervom. U rocku za mene postoje samo unikati. Copy-cats su dosadne. Mislim da izgled nije pomogao Chrissie Hynde, P.J. Harvey ili Patti Smith da uspiju. Ne možemo ih baš nazvati ljepoticama. One su ostvarile zavidne karijere u rock glazbi i u sjeni ostavile sve ostale ljepotice. Zato što su svojom glazbom imale nešto pametno za reći. Chrissie Hynde ima jednu odličnu tezu/savjet za sve žene u rocku: 'Don't think that sticking your boobs out and trying to look fuckable will help. Remember you are in a rock and roll band. It's not 'Fuck Me', 'It's Fuck You''.
Vjerujem u ljubav se zvao hit singl. Na Euroviziji je bio cirkus, parada bezvezarija ili i poneko korisno upoznavanje?Iva Gluhak: Upoznavanje sa random dragim ljudima koji su nakon preseljenja u Finsku ostali moji dragi prijatelji. Vjerujem, doživotni. Eurovizija nije ta koja mi je pomogla. Svoje puteve sam pronašla sama, a neki su pronašli mene. Primjerice Timo Tolkki, gitarista velikih Stratovariusa. Nevezano za Euroviziju. Čuo je negdje moje snimke iz prijašnjih bendova i odlučio me kontaktirati putem maila. Jednog sam poslijepodneva sjedila doma u Zagrebu, nakon povratka s Eurosonga i postavljala sam si pitanja: Kako dalje? Eurovizija, Estrada... užas... Mora biti nešto tamo vani jer ovo trenutno nije ono što želim.
U taj čas, kao 'odgovor s neba', stigao mi je mail Time Tolkkija kako želi raditi sa mnom, kako imam sve potrebno, karizmu, bla, bla. Čitam mail i počinjem se glasno smijati, moj idol Timo Tolkki iz Finskog benda Stratovarius koji obožavam, želi raditi sa mnom? Čovjek kojeg smatraju za jednoga od najboljih gitarista svijeta, koji je prodao 2-3 milijuna albuma u svijetu, on želi raditi sa mnom? Možeš mislit, baš toliko naivna nisam. Dobra fora, ali neće proći kod mene! Bila sam uvjerena da je mail poslao neki stalker koji se lažno predstavlja kao Tolkki, pa nisam štedjela riječi da ga izvrijeđam. Nakon toga stigao je mail: 'Ja sam zaista Timo Tolkki i želio bih raditi s tobom'. Na kraju se ispostavilo da je to zaista T. Tolkki.
Sreli smo se u Helsinkiju i surađivala sam na dva albuma njegovog tadašnjeg benda Revolution Renaissance. Zahvalna sam mu jer me puno naučio i jer me spojio s odličnim gitaristom svjetskog ranga Santtu Lehtiniemijem s kojim danas imam bend u Finskoj Planet Euphoria. No jedno sam zamjerila Tolkkiju - sva sola na oba Revolution Renaissance albuma je odsvirao Santtu, a Tolkki se potpisao na albumu i uzeo sve zasluge za Santtuov rad. Velika je nepravda što je cijeli svijet hvalio velikog virtuoza, da svira bolje nego ikada prije iz razdoblja Stratovariusa, neznajući da je sola zapravo odsvirao mladi, talentirani profesor gitare. No, i to je priča za neko drugo vrijeme.
I onda veliki breakout. Jesu li te Finci primili kao gastarbajtera ili caricu?Iva Gluhak: Nikakav veliki breakout, nego 'tiha moć'. Letim ispod radara. Finci su me primili baš onakvu kakva jesam, i to jako cijenim. Pošto je Helsinki manji od Zagreba, svi poznaju sve. Pogotovo u glazbenim krugovima. Žena sam u heavy metal bendu i k tome stranac. Znaju da sam ovdje jer stranaca u finskim bendovima skoro da i nema. Pogotovo nema puno Hrvata u Finskoj.
Tamošnji metal je glasovit po svijetu. Ali i okultne spike vezane za ritualna ubojstva nekih mračnih scar fanova. Iskustva iz prve, druge, treće, ruke? Daj malo papra...Iva Gluhak: U Finskoj 80 posto stanovništva sluša heavy metal. Ima jako puno metal bendova. Nije stvar u okultizmu, nego u depresiji i činjenici da svaki drugi Finac ima dozvolu za posjedovanje vatrenog oružja. Depresija i oružje: loša kombinacija. Nije glazba kriva. Ostalo su samo priče i legende.
Odlikuje te izuzetan glas. Moćan, snažan, tehnika pjevanja postoji. Ima li šanse da se posudiš mimo svog metal benda u neke druge glazbene forme. Bi li se oprobala?Iva Gluhak: Hvala! Iako sam vrlo samokritična i smatram da još puno moram učiti i raditi na sebi. Zašto ne? Pogotovo ako je kvalitetno. U rocku i metalu se najlakše izražavam, ali nisam isključila gostovanja u ostalim glazbenim projektima. Vidiš kako su Aerosmith & RUN DMC 'zakopali' dobru stvar - Walk this way.
Svojedobno si pisala kao gost kolumnist na danas nepostojećem pop portalu. Imaš li spisateljskih tragova u obliku pjesama?Iva Gluhak: Naravno, odavno pišem pjesme. No, ponekad nađem neke svoje stare tekstove koje sam pisala u određenoj životnoj fazi i iznenadim samu sebe što mi je tada bilo u glavi.
A modeling karijera. Zasjala si svojedobno na naslovnici jednog man magazina ovdje. I to je bilo, poput one tetovaže zmaja...Iva Gluhak: Nije me nikada zanimao modelling, ali volim fotografiju. Uskoro ću pozirati svojoj prijateljici Natali Karppinen koja je odličan fotograf i hrabro se probija na finskoj sceni. Djevojka je iz Šibenika, ali živi u Finskoj i postavila je već nekoliko vrlo hvaljenih izložbi u Helsinkiju. Što se tiče tetovaže, to je bila samo igra bodypaintingom. Što bi rekao moj gitarista Santtu: 'Real motherfuckers don't have tattoo's'.
Usporedbe Finska - Hrvatska. Ili Nordija općenito.Iva Gluhak:Držat ću se Finske, pošto je sasvim drugačija od ostatka Skandinavije i svijeta. Ustvari, Finska nije Skandinavija. Jedino njen mali dio na sjeveru pripada Skandinaviji. Finci bi vas mogli gledati u čudu, ako Finsku smjestite pod Skandinaviju. Ponekad stvarno mislim da su Finci-svemirci. Od Finskog jezika pa do načina ponašanja. To je zemlja za sebe, kakve nema u svijetu. Hrvatsku volim, isto kao i Finsku. Kada sam izvan granica, fale mi i jedna i druga.
Razlike su velike. Mi Hrvati smo temperamentni, i puno pričamo. Finci ne pričaju puno, ali su jaki na djelima, što cijenim. Kada Finac nešto obeća, možeš biti siguran da će to biti ostvareno. Finci ne znaju lagati. Finci ne vole "small talk". Ako nemaju nešto pametno za reći, oni će šutjeti. Oni su nama zanimljivi jer su sjevernjaci, a mi njima jer smo južnjaci.
Koliko se često kupaš tamo na moru a koliko se prosječno puta godišnje prehladiš?Iva Gluhak: Po ljeti se kupam u Baltiku, po zimi je zaleđen pa hodam po njemu. Zadnje dvije godine se nisam uopće prehladila. Vjerujem da je za to zaslužna Finska sauna na 100 stupnjeva. Ubija sve demone i prehlade.
Pratiš li iz daljine domaću glazbenu scenu? Kolegice, kolege? Na so called tvoj teritorij nedavno se od estrade prešaltala Žanamari Lalić. Kako ti to izgleda?Iva Gluhak: Naravno da pratim. Trenutno radim na tome da svojim prijateljima iz Hrvatske, jednom rock bendu, pokušamo organizirati turneju po Finskoj. Ali ne bih još o tome, da ne ureknem.
Koji teritorij? Pa moj teritorij je svijet. Često se zezam da sigurno imam romske krvi. Živim u svijetu i po svijetu. Dobar je vokal, ali ne ciljamo na istu publiku pošto je moj zvuk daleko žešći. A ako me pitaš za žene sa Hrvatske rock scene: sve one karizmatične koje "rasturaju" nisu, nažalost, pod svjetlima reflektora, nego negdje po garažama vježbaju i čekaju na bolje sutra. Na primjer: mala iz Rising Dreama, čiji sam veliki fan.
I Thompson je hard rocker. Bil zapjevala duet na poziv...Iva Gluhak: Ustvari ne volim duete. Ali bih ga voljela 'otpjevati' s Angelom Gossow iz Arch Enemyja ili Marcom Hietala iz Tarota/Nightwisha.
Bila si i TV voditeljica. O čemu se radilo na OTV-u? Imaš li još uvijek tog adrenalin rusha u slučaju potrebe za preživljavanjem. Ili i bez toga.Iva Gluhak: To je bila emisija na kojoj je radila jedna firma u vanjskoj produkciji za OTV 2001. godine. Bila sam student bez posla i pozvali su me (ne OTV, nego ta firma) da budem voditeljica u toj emisiji. Emisija je bila mozaičnog karaktera: snimali su se gradovi, govorilo se o zdravlju, glazbi. Valjalo je naći sponzore za te priloge, a pošto nisam htjela biti 'samo lice koje se krevelji' u kameru, ušla sam u ured za marketing i počela okretati telefonske brojeve.
Iznenadila sam i samu sebe jer nisam imala prethodnog iskustva, a u emisiju sam dovela neke vrlo jake sponzore, i donijela firmi solidnu zaradu. Sef te firme nas je okupio, trljao zadovoljno ruke i pred svima važno obznanio kako sam ja "otkriće godine". Naravno, ti komplimenti su kao trebali nahraniti moj ego, a novac je naravno, otišao u njegov džep. Ne sjećam se da sam dobila ni kune provizije od sponzora koje sam našla. Užas! Mislim na sve mlade ljude u Hrvatskoj kojima tako mažu oči i koji moraju sve to prolaziti, a samo zato što nemaju boljeg izbora. Ne dajte se!
Ajde odseli više, povraćaj se, mahni im goodbye, ... što nosiš iz Finske for good, a što je za zaboraviti...Iva Gluhak: Finska me naučila mnogo. Volim ju i zahvalna sam joj. U srcu mi je. Nisam više ista osoba ali jača sam osoba. Bilo je jako teško, ali sada kada je prošlo, znam da mogu sve! Ne moram više ništa nikome dokazivati, jer sam prošla najtežu zadaću: dokazala sam se sama sebi.
Finska nije zemlja za svakoga. Moraš biti lud i jak. Mnogi koje poznajem su pokušavali živjeti u Finskoj, ali su se vratili. Sve više radim na tome da živim na relaciji Finska-Hrvatska. Naravno, većinu vremena bih bila u Hrvatskoj, ali bi često odlazila u Finsku pa ću uskoro poraditi na tome da dobijem dvojno državljanstvo. Pogotovo zato što u Finskoj imam divne prijatelje i bend s kojim dogovaram da uskoro dođemo svirati u Hrvatsku. A Hrvatskoj imam obitelj, prijatelje i ljubav imenom Vedran.
