Projekt, institucija, maska, bend, nešto peto? Po pitanju onoga što se nekoć nazivalo kodnim imenom Mayales danas se podrazumijeva kreativni dvojac - skladatelj i pjevač Petar Beluhan i gitarist Vlado Mirčeta. U prvom naletu bili su sinonimom za klupski i moderniji zvuk. Tada ih se smatralo djecom u ono vrijeme još bitne Stojedinice. Iz njihova jezgra iznikla je kompilacija "Lagano, lagano" oko koje se tvorila i čvorila zagrebačka urban pop scena. Modernisti ispred svog vremena, tepali su njihovom fusion zvuku, melankoličnim pop formama. Imali su premoćan vokal Valerije Nikolovske čija interpretacije hita "Mogu i sama" odavna ulazi u anale tuzemne sjajne glazbe. Imali su i Kristijana Beluhana kojeg će se kasnije lako prepoznati kao preteču Marka Tolje u vizualnom i audio smislu. Po putu od desetak i više godine pogubili su mnoštvo članova, ali i tadašnji zvuk.
Danas je Mayales zapravo debitantski bend s golemim iskustvom. Stilski još uvijek u pop formi okrenuti akustičnijim varijantama, bacharachovskim aranžmanima, spajanju retro emocija i evergreen beatlesovskih melodija između kojih su kičma Mirčetini gitaristički monolozi u kombinaciji s Petrovim šaputavim i nježnim pokušajima ljubavne komunikacije ili potrage za identitetom ("Možda da sebe pitam", "Luka", "Jučer je teško", "Još te uvijek mogu", "Brundaj Joško", "Lutanja u snu", "Zapleši samnom", "Muving", "Kokoš ili jaje"). Punost zvuka nalikuje sistemima rada i gradnje Jasona Spacemana Piercea iz Spiritualized faze "Let It Come Down" a Coco Mosquito je klasično vrhunski uobličio taj retro u nešto silno bezvremensko.
Petrov ženskasti vokal parcelirat će publiku na one koji ga smatraju interesantnim do onih kojima će biti pretanak za dojmove. No, ono što im se ne može poreći sjajno je poigravanje sjetnim formama i pop figurama. Skladateljski su silno vješti i intrigantni, a opet pitki. Od uvodnog singla "Virtual Baby" preko dueta s posuđenom i uvijek efektnom Jadrankom Ivaniš Yayom "Ti dobro znaš kome pričam" do centralnog trenutka albuma, jedne od pjesama godine, feelgood komada razorne snage "Toliko smijeha", Mayales u donjem ili srednjem tempu nude kolekciju koju neće držati revolucionarnom kao prvo pojavljivanje u okviru zatečene glazbene scene, ali je za potrebu revivala, albumom o kakvom većina povratnika može samo sanjati.
8/10
