Čudovišta sa sveučilišta (Dan Scanlon) Jednooki i glavoglavi Mate Vidović i ogromni čupavi Sale a ka Mike Wazowski i Sulley razvalili su svijet animiranih filmova početkom 21. stoljeća u prvom dijelu "Čudovišta iz ormara". Bio je to jedan od prvih dinamičnih, inteligentnih, zabavnih, do zadnjih finesa dotjeranih crtića novog doba. Podoban za sve generacije. Dvanaest godina poslije Pixarovci su složili prequel u kojem saznajemo kako su se junaci uopće upoznali i došli u prvu ligu čudovišta strašitelja djece. Baziran na američkom tradicionalističkom poimanju koledža i života u kampusu te usklađen s obiteljskih konzervativizmom i vrednovanjem tradicije "Monstersi" duhom, scenarijom, zabavom daleko zaostaju za sjajnim prvim dijelom, bivajući mahom zabavni target populaciji do nekih 10, 11 godina. Radi se o klišeijiziranom nizanju stereotipa kako outsideri zajedničkim duhom od luzera postaju pobjednicima, kako se prevara ne isplati, kako je bitno htjeti i izdržati i slična opća mjesta odgajanja putem disneyevskih obiteljskih tradicionalizama. Da su se potrudili više oko updateanja duha vremena možda bi zadržali onaj šarm iz prvog dijela, ovako nastavak je samo korektan i šlepa se sjećanjem na prvi nastavak.
6/10
Pripravnici (Shawn Levy)Vince Vaughn i Owen Wilson su kao komedijaški duo već ukrstili sile u "Wedding Crashers" prije nekoliko godina. Iako se nije radilo o urnebesnom i pamtljivom spoju poput primjerice Jima Carreya i Jeffa Danielsa u "Glup i gluplji", korektno im je bilo dovoljnim da se oprobaju opet. Ovaj puta se radi o trgovačkim putnicima koje pregazi vrijeme, dobiju otkaz od beskrupuloznog poslodavca i u očaju se prijave u Google na pripravništvo za novi posao. Eliminacijski proces u G firmi, jednoj od najpropulzivnijih svjetskih bendova 21. stoljeća, zatiče ih kao kasne tridesetgodišnjake okružene 15 do 20 godina mlađim studentima, punim znanja ali manjkavim životnim iskustvima koje njih dvojica kao djeca "Flashdance" perioda. Na sukobu generacija razvija se humor i scenarij priče, ali mahom predvidljivo uz tek nekoliko uspješnih fora na dva sata trajanja filma koji djeluje kao product placement za Google kao likeable firmu.
5/10
Čovjek od čelika (Zack Snyder) Udružila se vrhuška novodobnih producenata i kužera ne bi li po tko zna koji put probudili mit o Supermanu, jednom od najuspješnijih ekraniziranih strip heroja do pojave Batmana i najezde koja je slijedila i kulminirala u 21. stoljeću. No, zbog ne pretjeranog uspješnog restarta 2006. režijom Bryana Singera novi reboot je trebao povratiti vjeru u atraktivnost dotičnog letačkog superheroja s Kryptona. Uz nabildanog Henryja Cavilla u naslovnoj roli, novi Superman je kompiliranje scenarističkih predložaka viđenih u serijalu s Christopherom Reevom uz pokušaje spajanja s vizualnim standardima novog 3D doba. To je ujedno kvaliteta i mana filma. Premalo je novih faktora iznenađenja, a previše vrćenje krugova u priči o njegovim monumentalnim borbama za spašavanje svijeta pred Ujedinjenim Negativcima Corporated. Otkrivanje super moći, superpostanka, super misije, supernegativaca i ostalih superlativa vezanih za alter ego Clarka Kenta, elementi su akcijskog, simpatija spram novinarke Lois Lane daje onu notu ljudskosti i ranjivosti, a produkcija specijalnih efekata je zapanjujuća. Superman je gledljiv ali daleko od impresivnog poput primjerice kolege mu Iron Mana.
6/10
Svjetski rat Z (Marc Forster) Nakon dva sata svjedočenja bjesomučnog jurcanja nevjerojatno seksipilnog Brada Pitta pred armijom živih mrtvaca ostaje gomila upitnika čija je ideja bila zgodnu horor novelu Maxa Brooka pretvoriti u wannabe blockbuster sezone a ne neku apsurdnu B movie trash zafrkanciju tipa "Zombieland". Naprosto je nevjerojatno u što je ulupano suludih 400 milijuna dolara produkcije spomenutog naslova, obzirom da je rezultat jedna bezglava, papirnata, nimalo metaforička stereotipna akcija kojoj je jedina vrijednost uživanje u pojavljivanjima glavnog glumca u kadru. Sve ostalo nema veze s logikom ni mozgom.
1/10
Zemlja: Novi početak (M. Night Shyamalan) Naučiti obuzdavati ego trebala bi biti jednom od baznih kategorija glumaca s holivudske A liste. A pritom pogotovo znati birati projekte. Will Smith pri pokušaju inauguriranja svog sina Jadena u prvu ligu nakon "Karate Kida" i još nekih uloga (zajedno u "Potrazi za srećom"), zasigurno nije izabrao najsretnije rješenje stiskanjem ruke nekoć perspektivnom i sjajnom redateljskom hipsteru M. Night Shyamalanu. Radi se o osobi koji je nakon izvrsne trilogije ("Šesto čulo", "Neslomivi", "Znaci") snimio nekoliko pretencioznih i neprobavljivih promašaja ("Selo", "Happening", "Last Airbender") zarobivši se između silne ambicije i nerealizacije. Nova SF avantura prati oca i sina u postapokaliptičnom društvu pričem sin treba spasiti umirućeg oca u "video igrici" kroz neprijateljski teritorij programiran za istrebljenje tragova ljudskog života. Nizanje specijalnih efekata u jedva sročenoj priči nije bilo dovoljno za izdržavanje spomenutih namjera o spektakularnosti.
3/10
Majstori iluzije (Louis Leterrie) Varke, iluzije, magije, čarolije, prevare. Klupko spomenutih termina, takvim je redoslijedom poslagano u scenarij koji prati skupinu iluzionista pojedinaca, nekim tajnovitim putem objedinjenih u tim s namjerom pljačke banke. No, jesu li stvar kod iluzija kakvima se čine na prvi pogled? U pravilu, nisu nikad. Na toj premisi bazira se ovaj film preokreta, lovice mačke i miševa s intrigantnim preokretom na kraju. Interesantan glumački cast (Morgan Freeman, Michael Caine, Isla Fisher, Dave Franco, Jesse Eisenberg, Woody Harrelson, Mark Ruffalo) poslužio je u zgodnom spuštanju filmskim toboganom u kojem jedino pravilo bude - očekujte neočekivano. Za ljubitelje iznenađenja izvrstan predložak, za ljubitelje filma, tek korektna zabava.
7/10
Veliki Gatsby (B. Luhrmann) Nakon nekoliko već ekranizacija popularne novele F. Scotta Fitzgeralda došao je red na ljubitelja campa i vizualne ekstravagance, Australca Baza Luhrmanna. Čovjeka koji se specijalizirao na vizualnu postmodernu, patentiravši je u pompoznim "Romeo i Julija" (isto s Di Capriom) i "Moulin Rouge" te epskom melodramom "Australia". Uz Tobeya Macguirea i Lea DiCapria uprizorio je život milijunera Jaya Gatsbyja u "ludujućim dvadesetima". Prevlast vizualnog nad scenarističkim karakteristika je gotovo svakog Bazovog filma u kojem se više obraća pažnje na formu nego sadržaj, a kao naj efekt prepričava se ubacivanje glazbe neodgovarajuće dobu zbivanja te se na namjernom diskontinuitetu (Jay Z, Beyonce, Lana Del Ray, The XX, Florence...). Je li time cilj postignut? Teško, ali film bi mogao imati dobru prođu pri pomodarima i pratiteljima ovdašnjih društvenih zbivanja jer nenamjerno koketira s jako nam dobro poznatim fenomenima.
6/10
