Dva sretnika koji su osvojili po dvije karte za premijeru su: Boris Dragić Petra Vidović
Originalni naziv: DRAQUILA- L’ITALIA CHE TREMA Hrvatski naziv: Draquila- Italija drhti Režija: Sabina Guzzanti Žanr: dokumentarni Godina: 2010. Trajanje: 93 min Službena stranica: http://www.draquila-ilfilm.it/
Intrigantan i šokantan dokumentarac koji kroz jednu prirodnu nepogodu kao što je veliki potres u talijanskoj L’Aquili progovara o stanju države i talijanske 'demokracije' pod Berlusconijem. Koliko se država brine za žrtve nepogoda i što je management u izvanrednim okolnostima?
Sinopsis:
"Zašto Talijani glasuju za Berlusconija? Nasilna propaganda, građanska impotencija, pitanje ekonomije, bezakonje moćnika... I jedna katastrofa: grad L’Aquila uništen u zemljotresu u travnju 2009.godine. Sve to isprepleteno u odgovor na pitanje zašto je ugušena talijanska demokracija...
Autorica filma: Moja prijateljica novinarka mi je jedan dan rekla: "Srela sam čovjeka koji mi govori čudne stvari o L’ Aquili. Nisam ga baš shvatila no rekla sam mu da ti se obrati." I bila je u pravu. Bio je srpanj, G8 je trebao započeti i odlučila sam se susresti s tim čovjekom. No cijeli je grad bio pod opsadom i naoružana straža se mogla susresti na svakih tri metra. Odlučila sam pričekati nekoliko dana da se stvari smire. Nešto kasnije, moja dva prijatelja i ja uputili smo se u L’Aquilu. Usput sam se odlučila susresti s čovjekom koji je posjedovao zanimljive informacije. Bila je to neobična večer. Ono što me iznenadilo bila je bezrezervna podrška, divljenje i zahvalnost za sve volontere i vatrogasce koji su pomagali unesrećenima no i nepovjerenje i strah prema vodstvu Civilne zaštite ( nacionalno talijansko tijelo zaduženo za anticipaciju, prevenciju I organizaciju izvanrednih događaja).
Počela sam hvatati konce: Tu je bio dio stanovništva, uglavnom starijih ljudi iIi očajnih obitelji, no koji su se smatrali sretnima u datim okolnostima. No tu su bili i oni koji su bili zastrašeni i krajnje sumljičavi. Neki od njih su se učlanili u Udrugu građana te su željeli javno progovoriti.
Neki od pobunjenih su rekli: "Tu se provodi eksperiment. Ono što se događa ovdje 'oni' žele da se desi u cijeloj Italiji."
Postala sam otvorena za sve sugestije i osjećala sam tu situaciju na licu mjesta, situaciju koju su drugi građani proživljavali kroz medijske napise. Ono što sam načula o Civilnoj zaštiti bilo je veliko I nevjerojatno otkriće. To je paralena država koja je postojala bez da su mnogi znali za nju. Cenzura infromacija u Italiji je česta. Cenzura naravno prati operacije poput ove. Cenzura uz stalne prijetnje onima koji izražavaju nezadovoljstvo. Propaganda, impotencija građana i jedna prirodna katastrofa. Demokracija u Italiji je malo pomalo potpuno ugušena.
