Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Đelo Hadžiselimović otkrio što nikad neće zaboraviti

S netom završenim Supetar Super Film Festivalom, koji se od 9. do 13. srpnja održavao u Supetru na otoku Braču, zadovoljan je njegov glavni ‘izbornik’, živuća legenda dokumentaraca – Đelo Hadžiselimović.

Đelo Hadžiselimović je bračkoj publici priredio niz uvijek aktualnih, a kvalitetom najboljih dokumentarnih uradaka u svom programu retrospektive (gdje su se mogli pogledati Kralj Dejana Aćimovića, Život Matije Vukšića, Sudbina broja 13 Irene Škorić, Lastovski fumari Branka Ištvančića te Kič Nane Šojlev), za koje tvrdi da su – kao i svi dobri dokumentarci – edukativni, inspirativni, emotivni i vizualno prelijepi.

Tik pred ukrcaj na trajekt i povratak kući, Đelo je dao intervju:

Koje je vaše mišljenje o samom Supetar super film festivalu? Upravo je okončano njegovo peto, jubilarno izdanje koje je donijelo rekordnu posjećenost i broj gostiju, uz golem odjek zanimanja za dokumentarističku radionicu za koju se prijavljuju osobe, doslovce od 7 do 77…?

Đelo Hadžiselimović: Mislim da je Festival odlična ideja. Iako znam da ima mnogo ljudi koji smatraju da kod nas postoji previše festivala, ja se ne slažem, već bih želio da ih ima još više. Jer, toliko se ljudi oko toga krasno okuplja, i uistinu je nevjerojatno koliko ima u konačnici ljudi koji vole pogledati sve te filmove što Festival nudi. Primjerice, neću nikada zaboraviti, prije dvije godine bilo je u tijeku baš Svjetsko nogometno prvenstvo, na rasporedu su upravo bile polufinalne utakmice, a kino je bilo puno-puncato. Drugim riječima, to je živi dokaz koliko ljudi to stvarno vole i kakvi su zaljubljenici u filmsku umjetnost i atmosferu Festivala koja to prati. Pa onda kažem, ako je to tako, zašto im se to ne bi priuštilo?

U posljednje vrijeme, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primjećuje se kakavtakav trend u razvoju i popularnosti dokumentarnog filma koji sve više zahvaća i Lijepu našu i recentnu filmsku produkciju dokumentaraca…

Đelo Hadžiselimović: Da, istina. Primjećuje se strahoviti porast zanimanja za dokumentarne filmove, jer sada već postoje stvari koje su prije bile nezamislive. Primjerice,

komercijalne televizije već prikazuju dokumentarce u osnovnim kompletima, poput kabelskim, pa ćete tako već naći pet-šest dokumentaraca, što Discovery, što Animal planeta i tako dalje raste zanimanje za dokumentarce. Nadalje, samim time što raste zanimanje za dokumentarce, oni postaju traženom robom pa se ulaže kudikamo više novaca u njihovu produkciju nego što je prije bio slučaj. Tako danas kao posljedicu već imate dokumentarce koji imaju budžet jednak igranom filmu – što je sasvim normalno jer je potražnja velika, taj se novac potom vrati, a u isto vrijeme upotrebom svih novih tehničkih stvari, posebice kada su povijesna događanja u pitanju, moguće ih je rekreirati da izgledaju kao da su snimana u današnje vrijeme. Štoviše, vrlo se često može vidjeti dokumentarac koji je po tematici – kao da je sniman prije 30 ili 40 godina – ali s novom tehnikom to izgleda nevjerojatno, prefantastično.

Povratak na Net.hr