Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Odaberite strani album koji vam je uljepšao godinu

U moru izdanja koja su preplavila svjetsko glazbeno tržište, gotovo je nemoguće odabrati konkurente za album godine. Neki su u izbor ušli zahvaljujući reputaciji ‘velikog benda’, a drugi, pak, jer su uistinu napravili odličan materijal. Na vama je da odaberete tko je najbolji.

The National: High Violet

Peti album The Nationala sasvim zasluženo je pobrao odlične kritike. Na njihovom albumu ima uistinu svega – od nježnog, jedva primjetnog klavira, do divljih gitara, gudača i trubača, ali i dalje su najupečatljiviji element bariton Matta Berningera i njegova poetika. Odlične glazbene konstrukcije i još bolji tekstovi magična su formula za uspjeh ovog benda, od koje, na svu sreću, ne odustaju.

Vampire Weekend: Contra

Oni su već svojim prvim albumom Vampire Weekend unijeli pravo osvježenje u ono što se danas naziva indie-rock, a njihov drugi album je također na tom tragu. Eksperimentiranje različitim vrstama glazbe, koju znaju upakirati u zvuk koji se danas najbolje prodaje, najzaslužnije je za njihov uspjeh, brojne obožavatelje i dobre kritike. Afrički ritmovi, rock i pop samo su neki od elemenata koji tvore njihov specifičan zvuk i zaslužni su za svježinu kojom obiluje glazba ovog benda, koja ih izdvaja iz gomile sličnih.

LCD Soundsystem: This Is Happening

Treći album Jamesa Murphyja i odličnog tima glazbenika koji je okupio oko sebe jedno je od definitivno najboljih izdanja ove godine. Novi materijal LCD Soundsystem je uživo predstavio i domaćoj publici, a sudeći po reakcijama, malo je onih koji su ostali ravnodušni na odličan materijal koji je tata dance-punka sastavio na zadnjoj ploči. LCD Soundsystem nikad nije imao problem sa stvaranjem glazbe koja tjera na ples, no na ovom izdanju Murphy se pokazao ne samo kao inovativan glazbenik i producent, nego i kao dobar tekstopisac. Najbolji dokaz za to je pjesma Drunk Girls, koja je ujedno i najuspješniji singl albuma.

The Black Keys: Brothers

Jedni od trenutno najboljih i najpopularnijih blues-rokera na albumu Brothers vraćaju se svojim korijenima i garažnom zvuku. Ranija suradnja s Danger Mouseom utjecala je na njihov rad, pa neke od pjesama s novog albuma obiluju zaigranošću, koja je nije karakteristična za njihove ranije radove. Uz to, Auerbach se malo poigrao i svojim standardnim načinom pjevanja, a končani rezultat ovog hrabrog iskoraka je i više nego dobar. The Black Keys još su jednom pokazali da iz onog što rade uvijek mogu izvući nešto novo i istaknuti to na pravi način.

These New Puritans: Hidden

Unatoč prezasićenosti glazbene scene novim bendovima, These New Puritans su se itekako izdvojili iz gomile. Njihov tzv. art-rock je pravo osvježenje na svjetskoj glazbenoj sceni. Zvuk na albumu Hidden najlakše bi se moglo opisati kao ‘Claude Debussy upoznaje miksetu’. Puritanci na svom drugom albumu ozbiljno koketiraju s klasičnom glazbom, a za određene dionice zaslužan je i češki simfonijski orkestar. Vokal je u drugom planu, a slušatelja će začas osvojiti bogatstvo zvukova i instrumenata. These New Puritans predstavili su se domaćoj publici na Rokaj festu svojim prvijencem Beat Pyramid, koji je znatno drugačiji od novog albuma. Valjda ćemo uskoro saznati kako ovaj zanimljiv i zahtjevan materijal izvode uživo…

Massive Attack: Heligoland

Na Heligoland i novi materijal Massive Attacka fanovi su čekali punih sedam godina. Logično je da je nakon silnog iščekivanja konačan rezultat neke oduševi, a druge razočara. Massive Attack je 90-ih bio progresivan bend, no čini se da u novije vrijeme dobro zaostaje. Dok bi neki rekli da je kreativni dvojac želio ostati vjeran zvuku iz 90-ih, neki će ih, pak, optužiti da su pokušali igrati na sigurno i propali. Heligoland je album na kojem su spajaju nove tehnologije, zvukovi i efekt sa starim, zavodljivim štihom Massive Attacka, a konačan rezultat varira od pjesme do pjesme.

Kings of Leon: Come Around Sundown

Njihov posljednji album jedno je od najočekivanijih izdanja ove godine, pa stoga zaslužuje mjesto na ovoj listi. Mnogi njihovi obožavatelji pitali su se u kojem smjeru će krenuti. Na veliko razočarenje njihovih starih fanova, ostali su na tragu svojeg pretposljednjeg albuma Only by the Night i hitova Sex on Fire i Use Somebody. Zapravo, na novom albumu nisu napravili nijednu stvar s toliko hitoidnog potencijala, ali isto tako nisu se vratili ni nekadašnjem indie zvuku. Iz mora sličnih bendova Kingsi se izdvajaju zahvaljujući svjetskoj slavi koju su stekli svojim ranijim albumima i hordi fanova koja uporno raste i koja će sigurno podržati i njihov posljednji uradak.

Arcade Fire: The Suburbs

Arcade Fire već neko vrijeme prati glas jednog od najboljih bendova na svijetu, pa je i njihov novi album The Suburbs dočekan s velikim oduševljenjem. Pozitivne kritike prate ih od samih početaka karijere, a publika je do sada dobro reagirala na stalne inovacije koje uvode u svoju glazbu. Na tom tragu i ovaj album se razlikuje od svojih prethodnika. U novim pjesmama možda nema žara i energije na koju su njihovi obožavatelji navikli, ali nedostatak ‘žestine’ nadoknađuju dirljivom poetikom, koja je u ‘baladama iz predgrađa’ došla do punog izražaja.

Caribou: Swim

Posljednji album Caribuoa izašao je u travnju 2010. i na njemu je karizmatični Kanađanin, matematičar i glazbenik Daniel Victor Snaith napravio mali odmak od psiho-popa, koji je karakterizirao njegovu glazbu. Novim zvukom približio se i široj publici, no to ne znači da se automatski priklonio trendovima. Tragom novog zvuka, Snaith je okupio i novi bend, s kojim je obišao brojne glazbene festivale, uključujući i T-Mobile InMusic festival, a navratio je i u zagrebački &TD. Odmakom od retrozvuka synth-popa, Snaith je stvorio jednu novu otkačenu mješavinu elektronike i pop-glazbe, uz pomoć koje je zaradio gomilu odličnih kritika i novih obožavatelja.

M.I.A.: Maya

Mnogi su posljednji album ove odvažne britanske kantautorice proglasili njenim najboljim studijskim ostvarenjem do sada. Radi se o žestokom, neobuzdanom i uzbudljivim albumu na kojem M.I.A. premeće teme poput rata, oružja, politike i savršeno ih uokviruje žestokim zvukom. Buka, visoke frekvencije i industrijski zvuk nešto su što ova umjetnica jako voli, a i zna odlično iskoristiti. Za razliku od ranija dva albuma, M.A.I. na ovom znatno više pjeva. Njen jako začinjen dance-pop se itekako izdvaja od svega ponuđenog na glazbenoj sceni, a nastojanje da provocira i intrigira glazbom, a ne samo izgledom, njen je najjači adut.

Povratak na Net.hr