arti-201103290713006U svakom gradu u kojem Roger Waters gostuje pjesmu Another Brick In The Wall izvodi sa zborom od 15-ak djece iz tog grada.
Organizator zagrebačkog koncerta Lupa promocija, zbog dugogodišnjeg prijateljstva s dječjim domom A. G. Matoša, pozvao je upravo njih.
Matija, Josipa, Tomislav, Željka, Žana, Renata i ostali početkom ožujka počeli su uvježbavati 32 godine star refren. Njihova voditeljica Terezija Purić pomogla im je uvježbati koreografiju, pjesmu i jezik. Prenijela im je i svoju ljubav prema Pink Floydima. Mnogi od njih, naime, nisu donedavno ni čuli za glasoviti bend.
'Svjesni smo da smo dio nečega velikoga, ali još ne znamo koliko je to veliko', kaže Tomislav.
'Uzbuđena sam već sada, ali dok u Areni ne stanemo na pozornicu s Rogerom, nećemo biti svjesni što to zapravo jest' dodaje Josipa.
'Waters je bio u Pink Floydima, bendu koji se raspao oko ‘85. Bio je tekstopisac, svirač bas-gitare, a od kada su se raspali radi sam', iznenađuje Matija.
Njihove su reakcije na pjesmu koja desetljećima predstavlja himnu buntovnim školarcima diljem svijeta različite. Jedan si je pustio pjesmu na internetu i zaključio da je 'skroz u redu'. Drugoj djevojci nije jasno čemu se buniti protiv obrazovanja kad se učiti ionako mora. Trećoj je pjesma odlična, a njezin joj je glazbeni ukus potvrdila mama.
'Bila je bila oduševljena što sam dio tog projekta. Njezina je generacija to slušala', govori Josipa.
Djeca koja će večeras nastupiti s Watersom stara su od 12 do 18 godina. Rado odlaze na rock-koncerte, a najveća faca ipak im je Eminem. Baš kao sutra s Watersom, rado bi jednom na pozornicu i s domaćim izvođačima. Najveća fora su im Tony, Hladno pivo, Parni valjak i Prljavo kazalište.
'Vježbe nam nisu teško pale. Dobili smo snimku jedne probe i jednog koncerta i po tome smo vježbali i izvježbali svoj mali nastup. Vježbali smo više djece, ako netko otpadne, da uvijek imamo dovoljan broj', govori Terezija Purić. Nažalost, jedan od njih dan prije koncerta igrao je nogomet. Stajao na golu i slomio ruku. Večeras neće nastupati, ali s kolegama je odradio i sinoćnju probu. Iako mu se na licu vidjela tuga, stoički je podnio ispadanje. Samo u početku, priznaju, bilo je problema s uvježbavanjem. Trebalo je vremena da nestane galama, zbrka, da se uhodaju. Kasnije su se svi uživjeli u to. Teško si mogu predočiti punu Arenu. Već pri pomisli na to, javljaju se leptirići u trbuhu.
'Nikad nisam bio pred tolikom gomilom ljudi', govori Matija.
'Ja sam bila na nekim koncertima. Kad gledaš odozdola sve je super, a sada se pokušavam zamisliti gore. I teško je', dodaje Josipa.
Dan uoči nastupa, trema se ne osjeća. Puno sviraju, često nastupaju pa im dodir s publikom nije nepoznat.
Vjerojatno će trema 'proraditi' kad vide 20 tisuća ljudi u Areni i kad upoznaju samog Watersa, Nakon generalne probe slikat će se i družiti s Watersom.
I dok se dogovara sastanak u 15, kako bi i prije 17 sati bili u Areni, čuje se pitanje: 'To znači da sutra ne idemo u školu?'
Svi oni aktivno sudjeluju u glazbenim aktivnostima, sviraju u domskom bendu, istinski su zaljubljenici u glazbu. Rado bi nas poveli u svoje sobe i pokazali slike idola po zidovima. Ipak, ne misle da će im ovaj nastup širom otvoriti vrata 'showbizza'. Uzbuđeniji su od njih roditelji, profesori u školi, koji su upravo uz glazbu Pink Floyda odrastali.
'Donesi mi ulaznicu i imat ćeš peticu iz hrvatskog', našalila se profesorica jednog od njih.
'Svi bi naši profesori voljeli otići na taj koncert. To je glazba njihove mladosti', smiju se dok govore.
'U početku su bili malo uplašeni i pitali se zašto pjesma na engleskom, no vrlo brzo su se snašli. Bliži su im naši pjevači, naša glazba, ali vrlo su brzo shvatili da su dobili veliku čast i priliku te se sad bore za svoje mjesto u ekipi koja će tamo nastupiti', kaže Terezija Purić.
Vezani članci:
arti-201103290713006
