Koliko je trash bio sintetički rock švedske grupe Europe, toliko im je bio trash i cover albuma The Final Countdown. No, bez obzira na to, rijetki već na prve taktove neće prepoznati veliki naslovni hit iz 1986.
Anthology je drugi best of album heavy metal grupe Manowar, a antologijski je ostao samo cover s članovima benda koji su odjeveni u stilu Conana Barbarina.
Vjerojatno nema degutantnijeg covera za album u seksističkoj kategoriji od Up at The Crack grupe Boned, koja se prvotno zvala AC/DD (da ih kao slučajno ne bismo pomiješali s AC/DC-jem).
Ima nešto duboko monstruozno na coveru albuma Beastiality grupe The Handsome Beasts iz 1981. godine. U svakom slučaju, svinja uopće ne izgleda gladno.
The Schlechtst of (ili Najgore od...) album je njemačke heavy metal grupe Knorkator iz 1989. godine. Koliko god 'šaljivi' željeli biti, cover s nogama koje izlaze iz usta potpuno je besmislen. (Za sve koji znaju njemački i primjećuju da u The Schlechtst fali 'e', to je zato što su se koristili berlinskim dijalektom).
Xiu Xiu je američka avangardna grupa iz Kalifornije, a A Promise je njihov drugi album zapamćen, naravno, po perverznom coveru.
Šuškalo se da je ljepota Kevina Rowlanda na ovom albumu prodala samo 500 primjeraka istog. Uopće ne čudi.
Album r&b pjevačice Millie Jackson iz 1989. Back to the S**t, sasvim očito, najpoznatiji je po naslovnoj fotografiji, koju je čak i Guardian uvrstio među najgore covere svih vremena.
Nekadašnji odvjetnik i pilot Paddy Roberts slovio je 50-ih i 60-ih kao prilično cijenjen glazbeni autor i izvođač, a s albumom Songs for Gay Dogs iz 1963. definitivno je bio ispred svog vremena.
Freddie Gage bio je narkoman, pa se izliječio i postao evangelistički baptist. Ovdje, srećom, nije riječ o glazbenom uratku, nego o propovjedi, a referira se na to da su svi koji nisu pronašli Isusa – mrtvi. Bez obzira na tu višu poruku, naslovnica je prizemno morbidna.
Naslovnicu albuma španjolskog frajera Tina naziv glazbenog uratka, koji u prijevodu znači Po prvi put, čini još zabavnijim.
U slučaju dvojca Richard and Willie i albuma Funky Honkey, Nasty Nigger može se samo šokirano zuriti. Zabrinjavajuće je to što je barem troje ljudi pomislilo kako je to dobra ideja.
Sliku dlakavog torza jazz flautista Herbieja Manna s albuma Push Push iz 1971. suvišno je komentirati.
Ne može se poreći da coverThe Glitter Banda sav blista, a i budi skrivenu želju da im se radosno vikne – hej!
Činjenica da se naslovnica albuma Borislava Zorića, zvanog Ličanin, 'otrova za žene', našla na prekooceanskim top-listama najgorih naslovnica albuma govori sama za sebe.
