Potječe iz stare filmske obitelji, taj Javier Bardem. Njegovi su bili tu kada je kinematografija u Španjolskoj tek počinjala. Djed Rafael je bio filmski glumac, ujak Juan Antonio mu je prvi Španjolac nominiran za Oscar za film na stranom jeziku, a majka Pilar je osvojila nacionalnu filmsku nagradu Goya za svoj glumački rad, ali je poznata i kao politička aktivistica. Izbacili su je s galerije španjolskog parlamenta kada je protestirala protiv španjolskog uključenja u rat u Iraku. Doma je poznata kao 'La Bardem'. No, Javier Bardem je ponos te slavne obitelji i sada proživljava svoje najbolje dane. Do sada barem u životu. Za ulogu u Biutiful je prošle godine dobio nagradu na filmskom festivalu u Cannesu, a opet je i nominiran za Oscar. A početkom ove godine je Penelope Cruz rodila njihovog sina Lea. Par se vjenčao prošlog ljeta na Bahamima, nakon što su hodali tri godine. Nakon toga je on dobio Oscar za sporednu ulogu u No Country for Old Men braće Coen. Zajedno su tada igrali u Vicky Christina BarcelonaWoody Allena, a za njega je ona dobila svoj Oscar za sporednu ulogu. Nisu svoju vezu puno razglašavali, a ljudi su ionako navikli da ih viđaju zajedno.
Karijera Javiera Bardema je vezana za karijeru Penelope Cruz. Oboje su 1992. godine odigrali glavne uloge u filmu Jamon jamon koji se i danas pamti zbog jakog seksualnog naboja. Penelope je te godine navršila 18 godina, a Javieru je bilo već 22. Oboje su postali poznati u domovini i izvan nje u svojim prvim glavnim ulogama. Javier je sljedeće godine sa Bigasom Lunom, redateljem Jamon jamon napravio Huevos de oro. U tom je filmu njegova sirova energija još više došla do izražaja. Potpuno ludilo je slijedilo 1997. kada ga je Alex de la Iglesia uzeo da uz Rosie Perez igra u Perditi Durango, spoju horora i svačega nečega. Možda mu je to bilo previše i želio je nešto nježnije pa je 2000. nastupio u Before Night Falls. Za ulogu kubanskog pisca Reinalda Arenasa koji je otvoreno pokazivao svoju homoseksualnost je dobio prvu nominaciju za Oscar. Svjetska slava je došla s Mar adentro 2004. Javier Bardem nije tada dobio nominaciju, ali ga je film osvojio za film na stranom jeziku.
Sada ga u Biutiful možemo gledati u naponu snage, nakon što smo ga pogledali i u Eat Pray Love s Juliom Roberts. Meksički redatelj Alejandro Gonzalez Inarritu se specijalizirao za mračne priče (Amores perros, 21 grams, Babel), a ovdje je išao možda dalje nego do sada. Priča prati samo jednog lika ovaj put. Uxbal je samohrani otac obolio od raka koji posluje u podzemlju Barcelone. Njegova je jedina nada duhovno iskupljenje, a treba se pobrinuti i za djecu. Film su već nazvali čistom poezijom, jer se bavi vrlo teškim i važnim temama ljubavi, krivnje, duhovnosti i kriminala na vizualno lirski način. A Bardem je standardno dojmljiv. Iako ne vjerujemo da bi ponovo mogao osvojiti Oscar, želimo mu sve najbolje. Osim odgoja djeteta i uživanja u braku sa svojom starom prijateljicom, može se veseliti nekim zanimljivim ulogama u budućnosti. Bit će u novom filmu genijalnog Terrencea Malicka, i u sljedećem Bondu dogodine. A bilo bi sjajno kada bi se potvrdile glasine da će baš on igrati glavnu ulogu u ekranizaciji Dark ToweraStephena Kinga. Još kada to ne bi režirao Ron Howard, veselili bismo se 100%.
