Srpski film Maratonci trče počasni krug snimljen je 1982., a scenarij je napisao Dušan Kovačević prema svojoj kazališnoj predstavi koja je nastala desetak godina ranije. Film je osvojio brojna domaća i međunarodna priznanja, a smatra se jednim od najboljih ostvarenja jugoslavenske kinematografije, piše srpski Blic.
Iako vam se možda čini da sve znate o kultnom filmu, evo par činjenica koje možda niste znali:
1. Maratonci su zapravo bili kritika tadašnjeg autoritarnog sustava. Autora je tadašnja vlast podsjećala na pogrebno poduzeće, a svi su na vlasti bili doživotno i nije bilo naznake kada će otići. Nakon smrti Pantelije, osnivača pogrebnog poduzeća Dugo konačište, nasljednici kreću u borbu oko podjele imovine. Kovačević na kraju filma na simboličan način predviđa raspad Jugoslavije, što će se kasnije i obistiniti.
2. Iako u to vrijeme nije bilo cenzure, postoja su određena tijela koja su odlučivala što se smije prikazati publici, a što ne. Tako su brojne komisije nekoliko puta odgađale početak snimanja filma, a na prvu verziju scenarija stavljena je zabrana.
3. Izbačena je scena koja bi gledateljima dala pravu sliku o ulozi sluškinje Olje u obitelji Topalović, koju je glumila Melita Bihali. Naime, ona Topalovićima nije služila samo za održavanje domaćinstva, već za baš sve, pa čak i za seks. Sporna scena prikazivala je Lakija kako ulazi u sobu i vidi svog djeda Aksentija u krevetu sa sluškinjom Oljom, a nakon toga poviče: "Što to radiš, večeras je moj red!"
4. Prema originalnom scenariju za predstavu, Pantelija ima 150 godina, Maksimilijan 126, Aksentije 102, Milutin 79, Laki 44, a Mirko 24.
5. Inspiracija za lik Đenke najvjerojatnije je bio predratni snimatelj Kosta Novaković, koji je ujedno bio i stručnjak za erotski film. Njegov su studio najčešće posjećivale djevojke iz bogatih obitelji koji su željele postati popularne, a on ih je fotografirao nage.
6. Osim mjuzikla i brojnih predstava, Maratonci su se našli i u formi stripa.
7. U sceni gdje Laki krematorije opisuje kao budućnost, Đenka potvrđuje njegovu izjavu, komentirajući da ih je viđao na svom prethodnom putovanju u Njemačku. Ovo je bila aluzija na prve nacističke logore i spaljivanje ljudi, kao i dugovjekovna srpska želja da idu u korak s Nijemcima.