Spomenuti film progovara o fenomenu dostave obroka iz kuhinja domaćica u urede njihovih muževa – riječ je o čak četiri milijuna obroka dnevno koje Dabbawalasi dostavljaju diljem Mumbaija.
Od spomenute brojke, samo jedan obrok završi na – krivom mjestu. Ovo je film o tom slučaju, a Nimrat Kaur ostvarila je glavnu žensku ulogu uz velikog indijskog glumca Irrfana Khana.
Film je na festivalu u Cannesu nagrađen od publike u programu Tjedan kritike, a na Zagreb film festivalu će biti prikazan u ponedjeljak, 21.10. u 19.30 sati u kinu Europa uz dvije reprizne projekcije.
O filmu, karijeri tijekom koje je surađivala i sa Mirom Gavranom te koječemu drugom Nimrat Kaur govori ekskluzivno za net.hr.
Možete li hrvatskim čitateljima objasniti ulogu žena u tom fenomenu – dabbawalasima koji u Mumbaju dostavljaju ručak? Ako dabbawale usporedimo s vlakom, tada su žene prva postaja, jer one kuhaju hranu, pakiraju je i zatim je šalju. Danas su dabbawalasi poput članova obitelji koji rade u uredu. Tako da žene dođu nešto kao prva postaja tog puta. Odnos s dabbawalasima je vrlo važan i često zna potrajati i desetljećima.
//www.youtube.com/embed/Qdn6nVJHyfM
Zašto ste se odlučili snimiti Pogrešnu dostavu? Pročitala sam scenarij i zaljubila se u njega. Ritesh Batra je kreirao sjajne likove i zaljubila sam se u njih. Svidjeli su mi se taj dječački šarm, nemogućnost suočavanja s današnjim vremenom i delikatna ljubavna priča koja se odvija u gradu poput Mumbaja, gdje je teško stvarno upoznati ljude koje tako dugo znate. A tu je i igra sudbine koja poveže dvije izgubljene duše. To mi se čini izuzetno romantičnim i lijepo je pripadati takvom svijetu. I zato nisam dvojila ni trenutka – znala sam da želim sudjelovati u ovom filmu nakon što sam pročitala scenarij.
Pogrešna dostava je već drugi film koji vas je odveo u Cannes. S kakvim iskustvima se vraćate otamo? Bilo je izvanredno. Film je jako dobro primljen. Francuski tisak i publika pohvalili su cijelu filmsku ekipu. Dobili smo i nagradu publike. Bio je to veliki uspjeh. Nitko od nas nije očekivao takve reakcije. Nadali smo se da će se film svidjeti ljudima, ali da će biti tako dobro primljen – to nas je doista iznenadilo. Dok sam šetala ulicama, posvuda sam čula ljude kako razgovaraju o Pogrešnoj dostavi. Razgovarali su na različitim jezicima, ali među nepoznatim riječima čula bih riječ Lunchbox (engleski naslov Pogrešne dostave – op. aut). Tako sam znala da je odjek filma doista sjajan. Zaustavljali su nas na ulici kao glumce iz filma. Irrfanu i meni je bilo neugodno. Svima, ustvari. Bilo je to nevjerojatno.
Kako je bilo raditi s Riteshom Batrom i Irrfanom Khanom? Jeste li bili nervozni na snimanju, budući da ste radili s tako velikim glumcem kao što je Khan? Bilo mi je žao što u filmu nije bilo zajedničkih scena mene i Irrfana [smijeh]. Voljela bih da je bilo scena napisanih za nas dvoje, zbog mojeg vlastitog zadovoljstva, znate, nešto gdje se njih dvoje susreću. Tako bih imala priliku stati nasuprot njega na setu. Irrfan je doista jedan od najrafiniranijih glumaca na svijetu, rekla bih. Kakav momak, kakav nevjerojatan čovjek! Doista bih voljela da smo mogli više raditi zajedno, ali nevjerojatna je i sama činjenica da jedan od prvih filmova svoje karijere dijelim s njim, da su naša imena zajedno na velikom ekranu. A što se tiče Ritesha, bio je apsolutno divan, vrlo demokratičan i otvoren za sugestije i promjene. Vrlo smo usko surađivali na scenariju čak i prije početka snimanja. Radili smo zajedno na tome tri ili četiri mjeseca. Nalazili bismo se skoro svaki drugi dan. Kad smo napokon počeli snimati, golem dio posla je već bio obavljen. To nam je doista pomoglo da se film tijekom snimanja razvija u zanimljivom pravcu. Suradnja s Riteshom bila je sjajna. Ne bih mogla poželjeti boljeg redatelja. Ima tako precizno oko i svjetski je čovjek. Doista ima senzitivno i rafinirano oko.
Poput mnogih drugih, i vi ste se morali izboriti za uspjeh. Bili ste model, a nakon toga ste glumili u kazalištu. Možete li nam reći nešto o svom kazališnom iskustvu? Počela sam kao model jer je to u Mumbaju vrlo dobar način da se započne karijera. Tako dobro zarađujete za život, a ujedno upoznate i medije. Srećom, imala sam vrlo uspješnu karijeru u reklamnoj industriji. I dalje sam aktivna u njoj: samo tjedan dana prije odlaska u Cannes snimila sam najuspješniju reklamu u karijeri, što je također bilo uzbudljivo.
Zanimljivo je spomenuti da ste glumili u predstavi Sve o ženama, komadu hrvatskog dramatičara i romanopisca Mire Gavrana. Možete li nam reći nešto o toj suradnji? Dakle, u kazalištu glumim zadnjih šest ili sedam godina, ali najuspješnija predstava, po kojoj sam najpoznatija, je ona koju je napisao Miro Gavran. Prije nekoliko dana razgovarala sam sa svojim producentom ovdje u Mumbaju i pitala ga zna li koga u Hrvatskoj, jer odlazim onamo prvi put i nikoga ne poznajem. Rekao mi je: "O, poznaješ ti Hrvatsku! Poznaješ Miru Gavrana!" Nisam mogla vjerovati da mi je nekako promaklo da je Miro Gavran iz Hrvatske! Mislim, koja je vjerojatnost da će on biti tamo i da ćemo se upoznati? To je vrlo vjerojatno i jako moguće. On je divan čovjek, vrlo drag i veseli se što ćemo se upoznati. Mislim da će doći pogledati Pogrešnu dostavu, zajedno sa ženom i sinom koji su također glumci. Uzgred, njegova supruga je prva postavila taj komad (Sve o ženama, op. aut). Zato se doista veselim susretu s njima i razmjeni iskustva vezanih uz predstavu.
Kako biste opisali i predstavili Pogrešnu dostavu hrvatskoj publici koja će ju gledati na Zagreb Film Festivalu? Pogrešna dostava je priča o dvoje ljudi kojima je suđeno da se upoznaju, samo je pitanje vremena i načina kako će se to zbiti. I grad Mumbai je tu kao lik za sebe. To je divna, intimna ljubavna priča i dira sva naša čula. Samo jedan mali savjet – najedite se dobro prije odlaska u kino jer mogli biste ogladnjeti već nakon 25 minuta gledanja. I pogledajte film s nekim koga volite, jer to je takva vrsta filma.
Prvi put ćete posjetiti Zagreb i ovaj festival. Imate li kakvih očekivanja? Pa, zapravo očekujem da ću upoznati grad koliko god budem mogla. Doista se nadam da će biti hladno! Naime, nadam se hladnoći jer ću tako moći nositi svoju zimsku odjeću koju ne mogu nositi u Mumbaju. Nadam se i da ću uspjeti pogledati par filmova dok sam tamo. Vrlo me zanimaju povijest, arhitektura i povijesni spomenici pa se nadam da ću ih moći razgledati. Veselim se, dakle, obilascima i svakodnevnom uživanju u kavi na nekom mirnom mjestu. Jedva čekam da dođem, jedva čekam! Toliko sam slušala o Hrvatskoj i o tome koliko je lijepa.
