'Dida' kojeg publika nikad nije zaboravila: 15 godina od smrti glumca Predraga Vušovića
Nakon glumčeve smrti o njemu je brinula sestra Zorica, a pas je mjesecima lutao gradom kao da traži vlasnika
Veliki glumac Predrag Vušović, publici poznatiji kao Pređa, preminuo je 17. veljače 2011. u Zagreb u 51. godini života, četiri dana nakon moždanog udara. Rođen je 29. kolovoza 1960. u Kotoru, a odrastao u Dubrovniku, gdje se još kao dječak zaljubio u kazalište. Već 1970-ih ostvario je svoju prvu ulogu, Toma Sawyera, a strast prema glumi odvela ga je na studij na Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu.
Po završetku studija vratio se na jug i glumio u Kazalištu Marina Držića, no kasnije je postao član ansambla zagrebačkog kazališta Gavella. Publika ga pamti po brojnim kazališnim ulogama, ali i po filmovima Kako je počeo rat na mom otoku, Maršal, Što je muškarac bez brkova te seriji Bitange i princeze. Posebno mjesto u srcima gledatelja zauzeo je kao Dida u humorističnoj seriji Odmori se, zaslužio si, emitiranoj od 2006. do 2010., gdje je svojim specifičnim humorom stvorio jedan od najomiljenijih televizijskih likova.
Privatno je bio poznat po vedrini i smislu za humor. Prijatelji su pričali da je znao pokazivati modrice i kroz smijeh govoriti kako još nije potrošio sve svoje živote. Jedan od takvih dramatičnih trenutaka dogodio se 2006. kada mu je pozlilo na putu prema Osijek, gdje je trebao snimati film Duh iz močvare. Umjesto na setu završio je u bolnici, gdje su se liječnici tri dana borili za njegov život i uspjeli ga stabilizirati.
Nažalost, nekoliko godina poslije doživio je kobni moždani udar. Posljednje dane proveo je u KBC-u Sestre milosrdnice, a zamjenik ravnatelja Goran Roić tada je pojasnio da je krvarenje mozga bilo preopsežno i da su ozljede bile preteške. Glumac je pokopan u rodnom gradu na jugu.
Oni koji su ga poznavali pamte ga kao čovjeka koji je volio društvo, pjesmu i neopterećen život. Nakon jednog boravka u bolnici svratio je i u omiljeni kafić kolega glumaca, gdje je uz smijeh prepričavao svoje “devet života”, često šireći ruke na ulazu i zapjevavši stihove poznate balade.
Dirljiva je i priča o njegovu psu Puti, mješancu kojeg je pronašao uz cestu i odmah udomio. Nakon glumčeve smrti o njemu je brinula sestra Zorica, a pas je mjesecima lutao gradom kao da traži vlasnika. U intervjuu za 24sata ispričala je kako od tuge danima nije jeo, no s vremenom se ipak priviknuo na život bez svog Pređe.
POGLEDAJTE VIDEO: Koliko ste krafni pojeli danas? Jedna s marmeladom ima kalorija kao cheesburger!