U noći između 5. i 6. siječnja 2002. u crkvenim prostorijama svećenik je silovao dječaka koristeći njegovu nedovoljnu emocionalnu razvijenost i prethodno stvorenu duhovnu i psihičku ovisnost o sebi kroz duhovno savjetovanje. Dječaka je dočekao u kućnom ogrtaču, ponudio maloljetniku pivo te ga tražio da ga izmasira. Nakon što se mladić zaputio u kupaonicu, svećenik je došao za njim, prišao mu s leđa i neprikladno ga dirao, a potom ga odveo u susjednu sobu i položio na krevet gdje je legao na njega i bez dječakove privole ga silovao.
Slučaj je, dakle, definiran kao odnos bez pristanka, a ne silovanje. Sutkinja Lana Petko Kujundžić tvrdi da je to tako zbog veličine kazne, koja je i do pet godina viša ako se radi o silovanju.
Zbog svega toga mladić doživio živčani slom, već godinama je psihički oštećen i istraumatiziran. Sramotna presuda, kao i komentari u medijima i javnosti, slomili su ga.
Završio je u bolnici
'To je u meni užasno izazvalo bijes, upao sam u maniju i porazbijao pola stana. Završio sam na hospitalizaciji. Ne mogu vjerovati da netko može dirati dijete u 7. ili 8. razredu i za to ne biti osuđen. Najviše u svemu tome razbjesnila me presuda gdje se govori da nije riječ o silovanju, da je jednostavno sam čin napravljen bez pristanka', rekla je žrtva svećenika u emisiji Provjereno.
Silovanje nije ostalo između svećenika i dječaaka, o tome su znali i drugi, no šutjeli su. Svjedok koji je na sudu priznao da su svi znali za slučaj i dalje služi kao svećenik.
'Ti su ljudi rijetko svjesni da su učinili nešto pogrešno jer imaju različite mehanizme obrane i sami sebi to objašnjavaju na način koji je njima pristupačan i normalan pod navodinicma. Znaju objašnjavati da su dali više pažnje i ljubavi i približili se tim osobama jer nitko nije vodio računa o njima. To je model kako se približavaju žrtvama, to je taj posebni način', rekao je psihijatar Vladimir Grošić.
On posljednjih 16 godina radi s odraslima koji su u dječjoj dobi doživjeli traume. Grošić kaže kako su počinitelji često oni bliski s djecom, oni o kojima ona na određeni način ovise.
'Žrtve rijetko o tome govore. Neki se jednostavno utope u novom identitetu zlostavljanih. Nauče s time živjeti', objasnio je psihijatar.
Mladić danas trpi posljedice.
Pročitao grozne komentare
'Najtužnije u svim tim komentarima u medijima jest to što je prozvana moja majka da je kriva jer nije otišla na policiju, uzela pištolj i odreagirala onako kako ljudi već reagiraju. Ona je pala u šok i nije jednostavno mogla. Psihički ju je to pogodilo. Mene je poslala kao dijete koje se ide školovati, koje će jednom postati svećenik, a vratilo se sve suprotno', iskreno je rekao.
Nije izdržao da ne pročita komentare, iako su mu savjetovali da to ne čini. Nakon čitanja je ponovno završio na liječenju. Ni sam ne zna koja mu je to hospitalizacija u životu.
'Ne mogu normalno funkcionirati, niti raditi ni živjeti. Cilj je da dječaci koji su sa strane sve to prošli istupe i sve to kažu', kaže mladić.
'Potrebno je mijenjati zakon'
Iz svoje bolničke sobe poslao je poruku:
'Bilo mi je teško sve ovo prolaziti ponovo, ali sam to učinio zbog toga što presuda treba meni donijeti duhovni mir. Htio sam biti svećenik, nisam dobio pravo na izbor u životu, na izbor i samostalno otkrivanje svoje seksualnosti. Psihički sam uništen, seksualno osjetljiv jer me svačiji dodir podsjeća na taj događaj. Smatram da je potrebno mijenjati zakon za ovakva zlodjela jer su kazne preblage. Da ovime spasimo i jedno dijete, mislim da smo već učinili puno.'
