Radna grupa AAAS-a (Američke udruge za napredak znanosti), u svom izvještaju o nasljednim genetskim modifikacijama, iznosi tvrdnju da se takvom modificiranju ljudskih gena ne bi trebalo pristupiti prije ustanovljavanja strogih standarda i potpunog nadzora.
Znanstvenici su istakli da je u dosadašnjim slučajevima uspješne genetske terapije bila riječ o somatskoj terapiji, koja obuhvaća samo one gene koji nisu nasljedni. Kod modificiranja nasljednih gena ? onih u pacijentovoj spermi i jajašcima ? bilo bi neodgovorno poduzimati izmjene pri sadašnjem stupnju razvitka znanosti. Uz eliminiranje nasljednih genetskih poremećaja, mogli bi biti izazvani novi poremećaji koji bi se onda prenijeli na sljedeće generacije. Dr. Mark Frankel, koautor izvještaja, ističe da se Ťmodificiranje nasljednih gena korištenjem postojećih metoda ne može odgovorno primjenjivati na ljudimať, i ističe da se pored medicinskih, u ovom slučaju javljaju i etička i religijska pitanja. S druge strane, John Gillott iz Genetske interesne grupe (GIG) koja okuplja obitelji i pojedince pogođene genetskim poremećajima ističe da, premda genetsku modifikaciju ne treba poduzimati na sadašnjem stupnju znanosti, ne bi je trebalo odbacivati kao mogućnost u budućnosti. Nedavno je objavljen uspjeh genetske terapije Scid-a, nasljednog poremećaja imuniteta koji oboljele prisiljava na život u potpuno sterilnom okruženju. Međutim, u pitanju je bila modifikacija gena u postojećim stanicama kao što je koštana srž, a ne reproduktivnim stanicama. U budućnosti bi genetske Ťgreškeť mogle biti ispravljene jednom zauvijek, ali to dovodi do strahova od rađanja Ťdizajnirane djeceť.
