Znanstvenici Centra Beth Izrael Deaconess, koji surađuje sa Sveučilištem Harvard, su pokušali ustanoviti zašto su i neke osobe koje su izgubile vid, kada pate od migrene, iznimno osjetljive na utjecaj svjetlosti. Usporedili su reakcije kod dviju skupina slijepih osoba. Rezultate istraživanja objavili su u stručnome časopisu Nature Neuroscience.
Prvu skupinu od šest pacijenata, činile su u potpunosti slijepe osobe koje su vid izgubile zbog raka mrežnice ili glaukoma. Drugu skupinu od 14 pacijenata, činile su osobe koje su vid izgubile zbog degenerativnih bolesti mrežnice (unutarnje ovojnice oka) te unatoč tomu što su slijepe, reagiraju na svjetlost.
"Pacijenti iz prve grupe nisu prijavili jačanje migrene nakon izlaganja svjetlosti, a oni iz druge skupine žalili su se na pojačanu migrenu, osobito nakon što su bili izloženi plavoj i sivoj svjetlosti", objasnio je profesor Rami Burstein. "To znači da uz mehanizam fotofobije (prekomjerne osjetljivosti na normalnu razinu svjetla) možemo povezati optički živac koji prenosi vidnu informaciju iz fotoreceptora mrežnice do mozga, jer kod potpuno slijepih osoba, koje su vid izgubile nakon raka mrežnice ili glaukoma, on nije prenosio svjetlosni signal do mozga", objasnio je.
Skupina znanstvenika smatra da su za pogoršanje migrene uslijed izloženosti izvoru svjetlosti odgovorne nedavno otkrivene stanice mrežnice, koje sadrže fotoreceptore, a oni pak sadrže fotopigment melanopsin, vrstu proteina, čija je uloga detekcija svjetlosti i upravljanje biološkim satom.
Hipoteza je testirana na laboratorijskim miševima i pokazala se točnom. "To objašnjava zbog čega neki pacijenti tvrde da im se migrena pojačava nakon izlaganja svjetlosti, a smanjuje 20 do 30 minuta nakon sklanjanja u mračnu prostoriju", objasnio je prof. Burstein.
