Skupina istraživača u Njemačkoj dovršila je uspješne eksperimente u kojima je pokazala koliko je lagano usaditi lažna sjećanja i, što je još važnije, izbrisati ih, a što bi potencijalno moglo imati ozbiljne implikacije na pravosudni sustav, javlja RT.
Tim sa Sveučilišta u Hagenu, instituta Leibniz-Institut für Wissensmedien, Johannesa Gutenberg Universität Mainz i Sveučilišta u Portsmouthu tijekom nekoliko je sesija proveo niz eksperimenata s pamćenjem na dobrovoljcima.
Namjera je bila potvrditi da je moguće usaditi (ili započeti, ako želite) lažna sjećanja u umu subjekta koristeći određene psihološke tehnike i trikove koji se u velikoj mjeri oslanjaju na moć sugestije ponavljanjem, a istovremeno otkriti u kojoj mjeri se ta sjećanja mogu izbrisati.
Kako je tekao proces usađivanja?
U ovom najnovijem eksperimentu istraživači su stvorili izmišljene, ali vjerodostojne priče iz djetinjstva 52 sudionika i spojili ih u događaje koji su se zaista dogodili. Istraživači su zatim učvrstili ta lažna sjećanja u svijesti sudionika tako što su od roditelja dobrovoljaca zatražili da potvrde da su se te stvari dogodile točno onako kako je opisano, uključujući dodatne, izmišljene elemente.
Taj se postupak ponavljao tijekom više sesija tako da su mnogi sudionici postali uvjereni da su opisi događaja istiniti. I tako se rodilo lažno sjećanje. Sada je preostalo samo izvući ta lažna sjećanja iz uma dobrovoljaca, što se pokazalo gotovo jednako lako kao i njihovo usađivanje.
Zatražili su od volontera da identificiraju izvor sjećanja, ističući pritom činjenicu da se lažna sjećanja mogu stvoriti postupkom ponovljenog, potaknutog podsjećanja koji sam može postati oblik uvjetovanja. "Ako ljude možete dovesti do te točke da su svjesni toga, možete ih osnažiti da ostanu bliže vlastitim sjećanjima i uspomenama te isključiti sugestije iz drugih izvora", kaže psihologinja Aileen Oeberst sa Sveučilišta Hagen.
Nakon više sesija, dobrovoljci su počeli odbacivati lažna sjećanja za koja su prethodno, uz malo poticaja roditelja, vjerovali da su bila potpuno stvarna, a većina se vratila na početnu razinu lakovjernosti koju su imali tijekom prvog sastanka kada je započelo usađivanje lažnog pamćenja. Godinu dana kasnije, oko 74 posto dobrovoljaca izgubilo je lažna sjećanja ili ih je čak odbacilo kao da se nikada ništa nije dogodilo.
Dalekosežne implikacije
Implikacije ove vrste uznemirujućeg, ali važnog istraživanja mogle bi biti dalekosežne u području kaznenog pravosuđa i za metode koje koriste tužitelji, policija i drugi u potrazi za "istinom" prošlog događaja.
"Pogrešno pamćenje možda neće biti važno u svakodnevnom životu - možda neće biti važno ako vam kažem da sam sinoć imao piletinu umjesto pizze", kaže stručnjakinja za lažno pamćenje Elizabeth Loftus. “Ali vrlo precizno sjećanje je važno kad govorimo o pravnim slučajevima. Važno je je li negativac imao kovrčavu kosu ili ravnu kosu ili je li automobil prošao kroz crveno ili zeleno svjetlo", dodala je.
