Hrvatska biobanka, popularno nazvana '10.001 Dalmatinac', na čijem razvoju danas radi više od stotinu hrvatskih znanstvenika pod vodstvom prof. dr. sc. Igora Rudana, zanimljivim otkrićima stekla je poštovanje svjetskih znanstvenika, piše Slobodna Dalmacija.
Prof. Rudan stalni je savjetnik Svjetske zdravstvene organizacije, te izvanredni profesor na Sveučilištu u Edinburghu u Škotskoj, koje je rangirano među 20 najboljih svjetskih sveučilišta, a njegov tim je ustanovio da kod stanovnika sedam hrvatskih otoka gen SLC2A9 regulira razinu mokraćne kiseline u krvi, zbog čega uzrokuje i čestu upalnu bolest zglobova – giht.
Giht je, inače, oko tri puta češći kod stanovnika naših otoka nego u drugim svjetskim populacijama, pa je gen ovdje bilo lakše i pronaći. Međutim, još uvijek nije sasvim jasno zašto je giht u Dalmaciji tako čest, a teorije koje se mogu čuti među stanovništvom su mnogobrojne, ali niti jedna još nije znanstveno dokazana.
Treba ipak imati na umu da za većinu bolesti već barem dva desetljeća svjetska znanost nema novih revolucionarnih lijekova, a niti velikih rješenja kako ih liječiti. Štoviše, mnogim lijekovima koji se danas koriste uopće ne razumijemo mehanizam djelovanja. Veliki znanstveni “prodori“ o kojima mediji često senzacionalistički pišu najviše služe osobnoj promociji pojedinih znanstvenika, a najmanje pomažu samoj znanosti. Tijekom 2009. isti je tim ravnopravno sudjelovao u jednom od najzapaženijih istraživanja te godine, provedenom u 16 europskih država. Međunarodni tim znanstvenika pronašao je gene koji reguliraju razine masnoća u krvi i povećavaju rizik od srčanog udara. Zanimljivost je toga otkrića da su razine masnoća u krvi precizno genetski regulirane u svake osobe, te da znatno manje ovise o načinu prehrane nego što se prije mislilo.
Od početka 2010. splitski su znanstvenici sudjelovali u radu međunarodnih timova koji su došli do još devet važnih znanstvenih otkrića. Sudjelovali su tako i u otkriću gena koji reguliraju plućnu funkciju, opisali gene u podlozi kroničnih bubrežnih bolesti, pronašli veći broj gena odgovornih za visinu odraslih osoba, pronašli genetske regulatore šećera u krvi, masnoća u krvi, kao i 12 ključnih gena u podlozi razvoja šećerne bolesti. Sve spomenute radove objavili su u ovoj godini Nature i Nature Genetics, najugledniji svjetski znanstveni časopisi.
Zahvaljujući svojoj biobanci '10.001 Dalmatinac' na kojoj se temelje sva spomenuta otkrića, Hrvatska je zastupljena vrlo zapaženo u znanstvenoj revoluciji koju je donio završetak projekta humanog genoma. Posebno zanimljivim prof. Rudan smatra dva nedavna otkrića.
arti-200909040395006U suradnji s prof. dr. Vjekoslavom Krželjom i prof. dr. Rosandom Mulić pronađeni su geni koji utječu na opseg struka i tjelesnu težinu. Otkriće je neočekivano jer ti geni nemaju veze s građom organizma ili metabolizmom, nego su povezani s osjećajem nagrade u mozgu i ovisnim ponašanjima. Čini se da je pretilost mnogih ljudi uvjetovana malim razlikama u tome kako im je 'podešen' unutarnji osjećaj potrebe za jelom. U nekih se ljudi pojavljuje ovisnost o osjećaju nagrade nakon jela, te ulaze u zatvoreni krug prečestog hranjenja. Anoreksija bi, pak, mogla biti rezultat obratno podešenog mehanizma u osoba s drugačijom varijantom ovoga gena. Genetsku podlogu anoreksije trenutačno na stipendiji na Sveučilištu Cambridge istražuje mlada splitska znanstvenica dr. Vesna Boraska.
Ove spoznaje mogle bi dovesti do novih lijekova koji će moći 'podesiti' te unutarnje mehanizme u mozgu na način da se izbjegne pretjerano ili premalo hranjenje. Još je neočekivanije bilo otkriće da su početak, prestanak i intenzitet pušenja uvjetovane djelomično i genetski.
U suradnji s mladim znanstvenicima dr. Ozrenom Polašekom, dr. Ivanom Kolčić i dr. Linom Zgaga, prof. Rudan i brojni inozemni suradnici udruženi u tri velika konzorcija potvrdili su, neočekivano, da postoji gen (označen kao BDNF) koji djeluje unutar mozga i više ili manje potiče na sklonost pušenju, dok se drugi gen, povezan s dopaminskim sustavom u mozgu (označen kao DBH), povezuje s odlukom o prekidu pušenja. Uz njih postoji i odvojeni sustav gena, nazvan CHRNA, koji su zaduženi za razgradnju nikotina. Među stanovništvom, objašnjava prof. Rudan, postoje vrlo velike genetski uvjetovane razlike u sposobnosti razgradnje nikotina, a CHRNA geni određuju kojim će intenzitetom osoba pušiti i na kolikoj dnevnoj dozi cigareta će se zaustaviti.
Trenutno se najviše očekuje od suradnje s prof. dr. Gordanom Laucem iz laboratorija Genos, s kojim ćemo uskoro svijetu predstaviti otkriće koje je u cijelosti ostvareno na prostoru Hrvatske, pa je stoga posebno vrijedno. Radi se o objašnjenju genetske regulacije humanoga glikoma, sustava svih šećera u ljudskom organizmu, za koji smo zajednički pronašli gen koji je ključni regulator sinteze šećera.
Dr. Rudan upozorava ujedno kako smo prošlih godina svjedočili prevelikom broju nekritičnih i senzacionalističkih napisa o nevjerojatnim znanstvenim uspjesima raznih znanstvenika, koji bi trebali dovesti do izlječenja teških bolesti.
"Ne znam zašto su neki naši znanstvenici dopuštali takvu prezentaciju svojih otkrića, jer istina je, nažalost, bitno drugačija. Mislim da je neodgovorno prema stanovništvu, koje je u nas dobrim dijelom znanstveno nedovoljno prosvijećeno, buditi lažne nade i nerealna očekivanja, jer mnogi ljudi i sami boluju od spomenutih bolesti. Realnost je da će i najspektakularnija znanstvena otkrića današnjice trebati najmanje desetak godina, a češće i mnogo dulje, da budu provjerena, prevedena u neki oblik liječenja i dočekaju primjenu. To vrijedi i za sve naše rezultate, koji su znanstveno izuzetno zanimljivi, ali su, nažalost, još uvijek daleko od primjene," zaključuje prof. dr. Rudan.
Prethodni članci:
arti-200912100551006 arti-201003040033006 arti-200909040395006
