Znanstvenici pertpostavljaju da će u slijedećih 35 godina čak 37% vrsta nestati, ako se nastave trenutačni trendovi.
Iako je glavni krivac za gubitak bioraznolikosti promjena klime, neki znanstvenici misle da bi trebali kriviti i hamburgere. Tim s Međunarodnog sveučilišta u Floridi navodi degradaciju zemljišta, zagađenje i odšumljavanje prouzročeno rastućom globalnom potražnjom za mesom kao "vjerojatno glavni razlog izumiranja modernih vrsta", a očekuje se da će problem samo postajati sve gori.
"Radi se o iznimno važnom otkriću", tvrdi Gidon Eshel, geofizičar iz Bard koledža u Annandale-on-Hudsonu, New York, koji proučava kako ljudska prehrana utječe na okoliš.
Znanstvenici su se trudili odrediti cjelovit utjecaj potrošnje mesa na bioraznolikost, kaže Eshel. "Sada možemo reći, sa samo malo pretjerivanja: ako pojedeš odrezak - ubiješ lemura na Madagaskaru, ako pojedeš kokoš - ubiješ amazonsku papigu".
Potrošnja raste
Globalna potrošnja mesa skočila je za 24% od 60-ih, većinom zbog velike potražnje u bogatim zemljama poput Sjedinjenih Država. Svake se godine broj uzgojenih životinja - posebno stoke, ovaca i koza - poveća za 25 milijuna, čime raste i potreba za dodatnim prostorom, kako za smještaj, tako i za hranjenje.
Očekuje se da će broj stoke, koja sama zahtjeva ogromne količine hrane te koja proizvodi opasni staklenički plin metan, porasti na preko milijardu do 2050. godine.
Glavna 'središta bioraznolikosti' već su smanjena za gotovo 90% i sada pokrivaju samo 2% zemljine kopnene površine. Što je još gore je činjenica su upravo to područja gdje će se proizvodnja mesa najvjerojatnije povećati u nadolazećim godinama. Znanstvenici predviđaju povećanje zemlje namjenjene uzgoju životinja za polovicu.
Baca se trećina mesa
Iako u nekim zemljama potrošnja mesa lagano pada, još uvijek postoji potreba za smanjenjem, posebno ako se uzme u obzir koliko se mesa baci: u Sjedinjenim Državama na primjer, svake se godine baci trećina hrane.
Treba smanjiti potražnju za hranom životinjskog porijekla, jer će to onda drastično smanjiti gubitak staništa i bioraznolikosti, potrošnje fosilnih goriva, emisiju stakleničkih plinova i zagađenje, dok će istovremeno osigurati kvalitetniju prehranu koja će znatno poboljšati ljudsko zdravlje.
