Danas još rijetki ledenjaci veličine Manhattana, koji se odvajaju od Antarktike, u nadolazećim će desetljećima postajati sve brojniji zbog klimatskih promjena. Oni oslobađaju željezo i druge hranjive tvari koje djeluju poput gnojiva za alge i druge malene organizme u oceanu.
Kako ti organizmi rastu, upijaju ugljični dioksid iz atmosfere te tako pomažu ljudima u ograničavanju klimatskih promjena koje potpomažu staklenički plinovi.
Zbog povećanog razmnožavanja algi i drugih oceanskih organizama, a što je rezultat pojačanog otapanja arktičkih ledenjaka, apsorbira se dodatnih 10 do 40 milijuna tona ugljika godišnje, što je u rangu godišnje proizvodnje stakleničkih plinova zemalja kao što su Novi Zeland ili Švedska.
Uloga koju u prehrani oceana imaju ogromni ledenjaci dulji od 18 kilometara da sada se podcjenjivala.
"Bili smo iznenađeni kad smo otkrili da se učinak proteže i do tisuću kilometara od ledenjaka", rekao je profesor Grant Bigg sa Sveučilišta u Sheffieldu, voditelj istraživanja.
Proučavajući satelitske snimke 17 ogromnih arktičkih ledenjaka snimljene od 2003. do 2013. godine, znanstvenici su otkrili kako je, zbog pojačanog razmnožavanja algi, voda pozelenila stotine kilometara oko njih zbog širenja hranjivih minerala i drugih tvari vjetrovima i morskom strujama.
Oko Antarktike obično pluta oko 30 ogromnih ledenjaka i oni mogu 'živjeti' godinama. Istraživanja su pokazala kako ogromni ledenjaci imaju znatno veći utjecaj na prehranu oceana u odnosu na nešto manje ledenjake.
Bigg kaže kako emisija stakleničkih plinova koje proizvode ljudi rasrte oko dva posto svake godine. "Da nema ogromnih ledenjaka rast bi bio oko 2,1 do 2,2 posto".
Druga istraživanja pokazuju kako se količina leda koja se godišnje odvoji od Antarktike porasla pet posto u zadnja dva desetljeća. S obzirom na daljnji rast globalnog zatopljavanja, taj trend će se nastaviti. Ali to znači i porast prihrane oceana.
