Svake se godine pokrov zaleđene morske vode koji pluta na vrhu Atlantskog oceana i susjednih mora topi tijekom proljeća i ljeta te ponovo raste u jesenskim i zimskim mjesecima dok svoj maksimum dosiže između veljače i travnja.
Dana 24. ožujka, arktički ledeni maksimum dosegao je površinu od 14,52 milijuna četvornih kilometara, što je novi rekord najmanje pokrivenosti od kada se počela mjeriti površina arktičkog leda 1979. godine. Prošlogodišnja prekrivenost, isto najmanja do tada, bila je ipak nešto veća, s 14,54 milijuna četvornih kilometara.
Ovaj novi rekord slijedi rekordno niske temperature koje su se ovog prosinca, siječnja i veljače dogodile širom svijeta, kao i na samom Arktiku. Atmosferska toplina vjerojatno je doprinjela ovoj smanjenoj površini, sa temperaturama i do 6 stupnjeva Celzijusa višim na rubovima ledenog pokrivača, gdje le led i najtanji, rekao je Walt Meier, znanstveni stručnjak za morski led u NASA-i.
Smjer puhanja vjetra tijekom siječnja i veljače isto nije pogodovao rastu leda jer je donio topli zrak s juga i tako priječio širenje ledenog pokrova. Ali ono što će imati ključnu ulogu u budućim trendovima maksimalnog širenja arktičkog leda zatopljenje je oceanskih voda, kaže Meier.
"Vjerojatno ćemo i dalje viđati sve manje zimske maksimume jer su se, uz topliju atmosferu, zagrijali i oceani. A ti topli oceani neće dopustiti da se rub leda proširi na jug onoliko koliko se širio ranije", kaže Meier.
"Iako maksimalni doseg morskog leda može svake godine dosta varirati u ovisnosti o zimskim vremenskim uvjetima, promatramo značajni trend smanjivanja, a to je sve posljedica zatopljavanja atmosfere i oceana", dodao je.
Arktički led igra važnu ulogu u održavanju Zemljine temperature - njegova sjajna bijela površina odbija svjetlost i toplinu koju bi inače apsorbirali oceani.
