Ubrzo nakon što je HenriBecquerel uočio radioaktivna svojstva uranija, a potom MariaCurie otkrila i izolirala radioaktivne elemente polonij i radij te skovala termin radioaktivnost, svijet je jednostavno poludio za svime radioaktivnim, od podložaka za čaše s radijem (kako bi voda postala ljekovita), do paste za zube za radioaktivnim elementima.
Dvostruka doza raka
Iz današnje perspektive, osobito su zanimljive bile kartice koje su se umetale u tabakere ili kutije cigareta kako bi se "smanjio katran, a povećao okus cigareta".
Javnost nije za kriviti, obzirom na to da se i bračni par Curie znao često diviti prekrasnom sjaju elemenata, čak su proučavali i kako nastaju opekline od zračenja (na sebi, naravno, jer inače bi bilo neetično).
No većinu drugih nije osobito zanimala znanost, još manje etika pa su nove elemente koristiili za kojekakve pripravke kojima su liječili sve. Regulatorne agencije nisu vidjele u tome ništa sporno obzirom na to da opasnosti radioaktivnosti nisu bile još poznate, štoviše, protiv jednog proizvođača je pokrenut postupak jer je stavljao manje radija no što je tvrdio.
Sve počelo bezazleno ozlijedom ruke
No američki sportaš, bogataš i onodobna zvijezda, pomoći će da se opasna praksa konačno prekine. Eben Bryers, mladi amaterski golfer, osobito popularan među djevojkama (baš kao i neki drugi golferi), iz obitelji magnata čelične industrije ozlijedio se 1927. kada je pao s kreveta. Ozljeda nije bila osobito strašna, no tvrdio je kako ga je onesposobila u sportu, kao i u krevetu, prenosi IFL Science.
Njegov liječnik mu je propisao Radhitor, načelno redestiliranu vodu s radijem. Možda, samo možda zato što je William J.A. Bailey, izumitelj ove rakonosne vodice davao novac liječnicima za svaki recept.
Nakon što je Byers počeo piti lijek, bol je nestala ( u ono vrijeme placebo nije bio poznat kao koncept). Od tada, ne samo da ga je nastavio redovito trošiti, nego ga je slao prijateljima, poslovnim suradnicima, a davao ga je čak i trkaćim konjima. On sam je popio više od 1400 božica od po 15 ml.
'Ne osjećam se više tako čvrsto'
Polako ali sigurno, radioaktivni preparati su izlazili iz mode, no Byers nije odustajao. Nakon višegodišnjeg trovanja radijacijom, počeo je osjećati glavobolje, ubrzo su mu počeli ispadati zubi, a liječnicima se požalio i „kako se ne osjeća više tako čvrsto“, što je zapravo bio eufemizam da mu se kosti doslovno raspadaju. Kada je država 1931, konačno odlučila stati na kraj posvemašnjem zračenju, državna agencija je pitala bi li želio svjedočiti na saslušanjima o štetnosti radijacije, no Byers je tada već bio u toliko lošem stanju stanju da nije mogao.
No izjava koju je poslao njegov odvjetnik bila je još jezivija. Navodi kako su mu je „uklonjen veći dio gornje čeljusti, osim dva prednja zuba, i gotovo čitava donja čeljust. I svo ostalo koštano tkivo u tijelu se raspada, a pojavljuju se i rupe na lubanji“. Da je u terminalnoj fazi, Byers je saznao svega nekoliko tjedana prije smrti. Zbog velike količine radija u organizmu, pokopan je u olovnom lijesu.
Leš ostao topao i 20 godina nakon smrti
Nakon njegove smrti mnogi liječnici otvoreno su progovorili o opasnostima zračenja o kojima se do tada samo nagađalo.
No William J.A. Bailey, koji je prvi smućkao opasan napitak , do svoje smrti je tvrdio kako je ljekovit. Umro je od karcinoma mjehura 1949., a kada su znanstenici iskopali njegovo tijelo 20 godina kasnije, analizom su utvrdili teška oštećenja izazvana zračenjem. Ostaci su još bili topli na dodir.
