Kao prvo, primarni su oni cijeli brojevi veći od jedan koji su djeljivi samo s brojem 1 i samim sobom. Smatraju se temeljnim građevnim blokovima matematike, jer je svaki broj ili primarni ili se može 'izgraditi' međusobnim množenjem primarnih brojeva, piše Independent.
Tako se, naprimjer, broj 84 može dobiti matematičkom operacijom 2 x 2 x 3 x 7.
Njihova su svojstva stoljećima zbunjivala teoretičare brojeva, ali matematičari su obično kao sigurnu uzimali tvrdnju kako se primarni brojevi pojavljuju nasumično.
Ali sada su Kannan Soundararajan i Robert Lemke Oliver s američkog Sveučilišta u Stanfordu otkrili da kada je riječ o o posljednjoj znamenki, pojavljuje se neka vrsta uzorka.
Osim brojeva 2 i 5, svi ostali primarni brojevi moraju završavati na 1, 3, 7, ili 9, tako da ne mogu biti djeljivi niti sa 2, niti sa 5. Dakle ako se primarni brojevi pojavljuju nasumično, kako se pretpostavljalo, ne bi bilo bitno koja je bila zadnja znamenka priješnjeg primarnog. Svaka od četiri vjerojatnosti, 1, 3, 7, ili 9, imala bi jednaku 25-postotnu šansu pojavljivanja na kraju primarnog broja.
Ali nakon što su napravili računalni program koji je pretražio prvih 400 milijardi primarnih brojeva, matematičarski je dvojac otkrio kako primarni brojevi izbjegavaju imati istu posljednju znamenku kao i njihov direktni prethodnik, kao da, po riječima dr. Lemke Olivera, "stvarno mrze ponavljati se".
Primarni broj koji je završavao na 1 slijedio je drugi primarni broj koji je isto završavao na 1 u samo 18,5 posto slučajeva, što je znatno manje od očekivanih 25 posto. Uz to, primarne brojeve koji su završavali na 3 puno su češće slijedili oni koji su završavali na 9, nego oni koji su završavali na 1 ili 7.
Uzorak za kojeg se već tvrdi da predstavlja 'urotu među primarnim brojevima' totalno je oduševio matematematičare, uglavnom zato što je uspio toliko dugo ostati neprimjećen.
"Pao sam na pod", izjavio je Ken Ono, teoretičar brojeva sa Sveučilišta Emory u Atlanti. "Moram promisliti kako ću sada predavati teoriju analitičkih brojeva".
"Bilo je jako čudno. Kao da se radi o nekoj slici koja vam je dobro poznata, a onda odjednom shvatite da se na njoj nalazi lik kojeg do sada uopće niste primjetili", priznao je profesor Soundararajan.
Soundararajanov prijatelj, profesor Andrew Granville izjavio je kako je iznenađenje znanstvenika sa Stanforda bilo toliko da je u početku sumnjao u vlastito otkriće.
"Prije par tjedana je zatražio od mene da mu 'pregledam' rad, što je šifra za 'Varam li se, ili sam stvarno nešto otkrio?'", rekao je.
Dva akademika koji su otkrili uzorak zadnje znamenke tvrde kako bi se on mogao objasniti pomoću k-tuple konjukture, koja je smišljena još početkom 20. stoljeća da bi predvidjela grupiranja primarnih brojeva.
Uz to naglašavaju da, kako se primarni brojevi protežu do beskaraja, na kraju izgube taj uzorak posljednje znamenke i počnu se pojavljivati nasumično.
