"Bili smo inspirirani idejom da nešto probavlja plastiku i stvara jestivu biomasu", rekla je jedna od autorica, austrijska dizajnerica Katharina Unger.
Nazvana Fungi Mutarium, tehnologija se razvija već par godina, a Unger trenutačno radi s mikrobiolozima na otkrivanju koliko različitih tipova gljiva mogu koristiti, te kako da poboljšaju učinkovitost procesa raspadanja.
"Znamo da postoji potencijal ubrzanja procesa na način da jednostavno optimaliziramo proces oko njega: temperaturu, vlažnost, savršenu mikrolimu za ove gljive da koloniziraju plastični materijal", kaže Unger. "Uz to, iako je kontroverznije, postoji i mogućnost genetske modifikacije. Što se dogodi ako modificirate organizam tako da brže procesira materijale?"
Ovako izgleda prototip:
Radi se o dosta radikalnoj ideji, ali kada se radi o problemu rješavanja plastičnog otpada, trebati će nam sva pomoć. Procjenjuje se kako će u slijedećih 35 godina količina ribe u našim morima i oceanima biti manja od količine plastičnog otpada, a do 2050. stvarati ćemo preko tri puta više otpada nego što smo 2014. godine.
Postojeće tehnologije rješavanja plastičnog otpada, poput kineske nove elektrane 'otpad u energiju', dolazi s opet novim problemima, jer spaljivanje plastike oslobađa u atmosferu ugljikov dioksid.
Ono što čini ideju Fungi Mutariuma toliko zanimljivom je to što ne samo da koristi prirodu kako bi procesirala sintetički otpad, već i zato što rezultira proizvodom koji možemo koristiti - hranom.
Ideja je došla od studije iz 2012. koju su napravili znanstvenici Sveučilišta Yale, koji su u Amazoni otkrili rijetku gljivu Pestalotiopsis microspora koja može razgraditi poliuretan, glavni sastojak plastike.
Ispalo je kako su gljive koje mogu razgraditi plastiku u stvari dosta česte, te je Unger zajedno s kolegicom Juliom Kaisinger i znanstvenicima sa Utrechtskog Sveučilišta u Nizozemskoj identificirala dvije vrste koje bi bile savršene - Pleurotus ostreatus - bukovaču, i Schizophyllum commune - običnu dvolisnicu.
Uređaj se sastoji od serije malih čašica napravljenih od agara (želatina od morskih trava), škroba i šećera, te tankih listića plastičnog otpada koji je ranije steliriziran UV zračenjem. Micelij (korijen) gljiva stavi se u čašice, i kako gljive rastu, hrane se plastičnim otpadom i hranjivim tvarima.
Nakon nekoliko mjeseci, plastika je potpuno razgrađena i sve što vam je ostalo je čašica od agara ispunjena jestivim micelijem.
