Dok su dosad tek pojedini ostaci perja iz vremena dinosaura bili pronađeni u jantaru, a dokazi o postojanju pernatih dinosaura zarobljeni u fosilnim ostacima, ovo je prvi put da su znanstvenici u stanju jasno povezati dobro očuvano perje dinosaura i bolje razumijeti razvoj i strukturu perja dinosaura, piše National Geographic.
Ovo istraživanje, koje predvodi paleontolog Lida Xing s Kuineskog sveučilišta geoznanosti, djelomice je financiralo i Vijeće društvenih ekspedicija National Geographica.
Poluproziran žuti uzorak jantara, veličine sušene marelice, sadrži jedan od najranijih trenutaka razlikovanja perja ptica koje lete i perja dinosaura. Unutar grumena smole je 3 centimetra dugačak nastavak prekriven nježnim perjem, kojeg bi se dalo opisati kao kesten s blijedom ili bijelom donjom stranom.
Mikroskopska i CT analiza uzorka otkrila je osam kralježaka od početka ili polovice dugog tankog repa koji se možda sastoji i od 25 kralježaka.
Na temelju strukture repa, istraživači vjeruju da on pripada mladom coelurosauru, dijelu grupe theropod dinosaura koja uključuje sve, od tiranosaura do modernih ptica.
Prisutnost izraženih kralježaka repa u uzorku omogućili su istraživačima da isključe mogućnost kako perje pripada prapovijesnoj ptici. Današnje ptice i njihovi najbliži preci iz razdoblja krede imaju spojene repne kralješke koji se zovu pygostyle i koji omogućuju perju repa de se pokreće kao jedna cjelina.
"Pygostyle je jedna od onih stvari koje ste vidjeli ako ste ikada pripremali puricu", kaže koautor studije Ryan McKellar, kustos palentologije beskralježnjaka kanadskok Kraljevskog muzeja u Saskatchewanu.
Perje dinosaura ima slabo definiranu središnju osovinu (rachis) i čini se da se može izvrnuti na obje strane repa. Otvorena, fleksibilna struktura perja je više slična modernom ukrasnom perju nego perju za letenje, koje ima dobro definirane središnje osovine, grane, podgrane i kuke koje cijelu strukturu drže zajedno.
"U izvješću objavljenom u lipnju ove godine od strane istog istraživačkog tima, otkriveno je da je perje na krilima ptice iz razdoblja krede sačuvano u jantaru izrazito slično perju modernih ptica koja lete. U aktualnoj studiji zaključuje se da ako je cijela dužina repa bila prekrivena perjem pronađenim u uzorku, onda takav dinosaur vjerojatno ne bi bio sposoban za let. Takvo bi perje bi bilo u funkciji signalizacije ili regulacije temperature", kaže McKellar
Uzorak jantara pod nazivom DIP-V-15103 i nadimkom Eva, u čast paleobotanistice Eve Koppelhus, supruge koautora studije Philipa Curriea, dolazi iz rudnika u Hukawng Valley u državi Kachinu na sjeveru Mianmara. Jantari iz ove regije najvjerojatnije sadrže najveću svjetsku paletu uzoraka životinjskog i biljnog svijeta iz razdoblja krede.
Naveći dio burmanskih jantara koristi se u izradi nakita i rezbarija, a i uzorak Eva je već bio obrađivan prije negoli su ka pokupili istraživači.
U međuvremenu, Xing se nada da se bliži kraj desetljeće dugog sukoba između vlade Mianmara i Neovisne vojske Kachina, koja kontrolira Hukawng Valley, što će dovesti do lakšeg pristupa znanstvenika rudnicima jantara i novim spektakularnim otkrićima: "Možda bismo mogli pronaći cijelog dinosaura", nagađa on.
