Andreas Whal kaže kako njegova neustrašivost proizilazi iz njegove potpune vjere u znanost. Već je pucao sam u sebe u bazenu kako bi pokazao relativnu gustoću vode u odnosu na zrak, i čak se bacio s 15 metara visine kako bi demonstrirao očuvanje kutnog gibanja. A sada, kako bi dokazao pouzdanost zakona o očuvanju energije, stao je točno između masivne kugle za rušenje i betonskog bloka.
Zakon o očuvanju energije tvrdi kako ukupna energija unutar zatvorenog sustava ostaje konstantna - energija u zatvorenom sustavu ne može biti niti stvorena niti uništena, i samo može mijenjati oblik.
U ovom konkretnom slučaju kugla za rušenje, koja se ponaša poput klatna, podignuta je s mjesta mirovanja (jednostavno je visila u samom središtu), sve do samo par centimetara od wahlovog lica. Zatim je puštena, i dozvoljeno joj je da odleti što dalje moguće, prije nego što doleti natrag prema Whalu.
Kako kugla za razbijanje ima maksimalnu potencijalnu energiju u točki s koje je otpuštena, a to znači par centimetara od Whala, on može biti siguran kako u slučaju da nema nekog vanjskog utjecaja (npr. netko dodatno odgurne kuglu) kugla neće biti u stanju pri povratku priječi točku s koje je otpuštena.
Dok se energija kugle mijenja od maksimalne gravitacijske energije (najviša točka do koje je došla prije nego što je krenula natrag prema dolje), do maksimalne kinetičke energije (točka u sredini putanje, gdje se kretala maksimalnom brzinom), njena se ukupna energija nikada ne mijenja, već je očuvana (ne računajući gubitak uzrokovan trenjem zraka).
I tako, dobijete demonstraciju zakona o očuvanju energije umjesto norveškog čovjeka-palačinke.
Još samo kad bi i Homer mogao naučiti lekciju...
KAD ZNAŠ FIZIKU: Frajer stao na par metara ispred puške koja je opalila – njemu ništa
Nerdist/Danas.hr
