U Kopenhagenu u ponedjeljak počinje samit koji su neki znanstvenici nazvali najvažnijim sastankom koji je ikad održan. 15 tisuća izaslanika i više od stotinu vođa država i vlada sudjelovat će na UN-ovom skupu o učincima i borbi protiv globalnog zatopljenja, a među njima će biti i američki predsjednik Barack Obama, francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, britanski premijer Gordon Brown i indijski mu kolega Manmohan Singh.
Oni će se konferenciji pridružiti početkom idućeg tjedna, pred njezin kraj, kada će početi i najžešći pregovori o konkretnim kvotama za emisije stakleničkih plinova.
Pregovori o smanjivanju emisija stakleničkih plinova traju već dvije godine, međutim, sve donedavno su bili vrlo spori i mukotrpni. U zadnje im je vrijeme, ipak, jak vjetar u leđa dalo obećanje nekoliko velikih zemalja, poput SAD-a, Kine i Indije, da će smanjiti zagađivanje.
Osim kvota za razvijene industrijske zemlje, koje je određivao Protokol iz Kijota, sporazum koji se treba postići u Kopenhagenu trebao bi uključivati ciljeve i za zemlje u razvoju, poput Brazila, Meksika, te Kine i Indije, ali i dogovor o suradnji na području čišćih tehnologija te financiranju borbe s učincima zatopljenja, što bi siromašnijim zemljama koje već osjećaju posljedice zatopljavanja trebalo pomoći da se s njima nose.
Koliki je svjetski interes i važnost konferencije u Kopenhagenu, svjedoči i činjenica da je 56 svjetskih listova na 20 jezika jutros objavilo isti uvodni članak u kojem upozoravaju na strašne posljedice koje će po čitav svijet imati klimatske promjene. One će, stoji u uvodniku koji je objavio među ostalima i britanski Guardian, uništiti naš planet. "11 od proteklih 14 godina bile su najtoplije otkad se bilježe podaci, led na Arktiku se topi, a prošlogodišnje napuhane cijene energije i hrane naznaka su buduće katastrofe. U znanstvenim časopisima više se ne postavlja pitanje jesu li ljudi krivi, nego koliko malo vremena imamo za kontrolu štete."
Europska je komisija uoči početka konferencija priopćila kako je nužno zadržati porast temperature na manje od dva stupnja Celzija. "Tu je granicu kao nužnu identificirala znanstvena zajednica kako bi se izbjegli najopasniji i neponištivi efekti klimatskih promjena", stoji u priopćenju komisije koja procjenjuje da će do 2020. godine zemlje u razvoju trebati otprilike dodatnih 100 milijardi € na godinu za pitanja klimatskih promjena. Industrijalizirane zemlje i gospodarski naprednije zemlje u razvoju trebale bi osigurati to javno financiranje u skladu sa svojom odgovornošću za emisije i mogućnošću plaćanja. Procjenjuje se da udjel međunarodnih javnih financija u gore navedenoj brojci iznosi 22 do 50 milijardi €, objavila je EK.
