Sve je počelo kao skroman pokušaj povećavanja proizvodnje meda tijekom 50-tih, a završilo je tako da su tisuće novostvorenih pčela ubojica slučajno pobjegle, ostavljajući za sobom trag izbodenih tijela širom Amerika.
Rad na razvoju novih pčela započeo je u laboratoriju Rio Claro u Brazilu oko 1957. godine. Brazilska je vlada pozvala biologa dr. Warcvicka E. Kerra da stvori novu vrstu pčela koje bi proizvodile više meda. Europske vrste pčela medarica koje su bile dovedene u Južnu Ameriku pokazale su se dosta neproduktivne u uspavljućoj vrućini Brazila, piše IFLScience.
Uspješan hibrid s neželjenim svojstvom
"Europske su se pčele po cijele dane samo izležavale u ležaljkama i pile limunadu", kaže Eric Mussen, stručnjak za apikulturu na Kalifornijskom sveučilištu Davis. "Kako nije imao previše iskustva s razmnožavanjem životinja, dr. Kerr je mislio da ako bi u europske pčele medarice stavio neke afričke gene, rezultat bi bio hibrid koji bi bio uspješniji u prikupljanju meda u tropskim uvjetima od običnih europskih pčela, naviklih na umjerene klimatske uvjete."
Kerr i njegov tim uspjeli su napraviti afrikanizirane pčele medarice, danas kolokvijalno poznate kao pčele ubojice, pomoću selektivnog razmnožavanja jedne vrste afričke pčele s raznim europskim pčelama. U početku sve je djelovalo kao uspjeh jer su novi hibridi znatno uspješnije proizvodili med. No razvili su i jednu izuzetno negativnu karakteristiku - posjedovali su izuzetno ekstremne instinkte za obranu svoje kolonije.
I onda je došao koban trenutak kada su, pod još nerazjašnjenim okolnostima, tisuće ovih hibridnih pčela uspjele pobjeći u divljinu.
"Najpoznatija i najsenzacionalnija 'službena objava' bila je kako se jednome visokom posjetitelju nije svidjelo to što su matice skrivene iza posebnih zastora na ulazima u košnicu, pa su zastori uklonjeni", objašnjava dr. Mussen. "Nekih dvadesetak kolonija uspjelo je pobjeći u divljinu. Nakon tog bijega afrikanizirane pčele medarice potpuno su 'preuzele' brojna područja Južne i Srednje Amerike."
Nezaustavljivo širenje
Kerr se nadao kako će brzo odumrijeti u novom okruženju, ili da će se barem njihove agresivne karakteristike ublažiti nakon parenja s običnim europskim pčelama. No to se nije dogodilo. Novostvorene pčele u slijedećim su desetljećima preplavile Južnu i krenule na sjever preko Srednje Amerike. Do sredine 80-tih stigle su do Sjedinjenih Država, te ih se sada može pronaći u brojnim južnim saveznim državama, poput Kalifornije, Teksasa, Arizone ili Floride.
U međuvremenu su pčele ubojice skrivile smrt barem 400 ljudi. Jedna je 60-godišnjakinja izbodena na smrt početkom ovog mjeseca u Belizeu. No unatoč njihovoj strašnoj reputaciji otrov ovih pčela nije ništa jači od onoga koji imaju normalne europske.
"Ubod afričke pčele nije ništa opasniji od njene europske rođakinje, te je smrtna doza oko 1.000 uboda.", rekao je profesor Francis Ratnieks, stručnjak za ponađšanje pčela sa Sveučilišta u Sussexu. "One su jednocstavno opasnije zato što je veća vjerojatnost da će u velikim brojevima braniti svoju koloniju. Kako u jednoj koloniji može biti i više od 10.000 pčela, može doći do fatalne doze."
No pčele ubojice nisu dobile svoje ime zato što su u stanju ubiti ljude. Na portugalskom te se nove pčele nazivaju 'pčele asasini', jer sitni rojevi dođu do košnice europskih pčela, ubiju maticu i zamjene ju sa svojom. Riječ asasin jednostavno se izgubila u prijevodu, pa su ove pčele postale 'pčele ubojice'.
