Novi bi se materijal mogao koristiti na brojne načine, od medicinskih uređaja koji rade u skladu s tjelesnom temperaturom, do odjeće koja se automatski stisne da dobro prijanja.
Činjenica da je i toplina ljudskog tijela dovoljna da polimer počne reagirati čini ga toliko potencijalno korisnim materijalom. Može biti programiran da zadrži privremeni oblik prije nego što ga toplina natjera da se vrati u normalno stanje, usput potižući masu višestruko veću od vlastite. U donjem videu ga možete vidjeti na djelu, kako vuče kamione igračke i reagira na toplinu.
"Aktiviranje toplinom samo je jedan dio priče", kaže jedan od znanstvenika koji su stvorili novi polimer, Mitch Anthametten sa Sveučilišta Rochester, te dodaje "Uz to smo projektirali te materijale da pohranjuju velike količine elastične energije, tako da mogu obavljati više mehaničkog posla tijekom povratka u prvobitni oblik."
Najbitniji dio razvoja novog materijala, kojeg njegvi izumitelji opisuju kao "plastika s mozgom i nešto mišića", je način na koji kontrolira kristalizaciju koja se obično događa kada se polimer hladi ili širi.
Kako se materijal deformira, lanci polimera lokalno se šire dok ne formiraju kristalite, i mala područja polimera poslože se u istome smijeru. Kako broj kristalita raste, novi oblik postaje sve stabilniji, te plastici postaje sve teže vratiti se u prvobitni oblik.
Koristeći molekularni pokrov koji usporava (ali ne i u potpunosti zaustavlja) taj proces kristalizacije, znanstvenici su bili u stanju postaviti 'točku taljenja' u kojoj započinje promjena oblika. Tim je prilagođavao količinu i tipove pokrova koji se koriste, kao i eksperimentirao s njihovom raspodjelom kroz polimer, kako bi dobio krajnji rezultat.
Ali mijenjanje oblika bio je samo jedan od ciljeva. Anthamatten i njegov kolega Yuan Meng željeli su i da materijal obavlja neki medicinski posao tijekom transformacije. Kako bi to postigli, projektirali su mreže unutar polimera koje mogu pohranjivati dovoljno elastične energije kako bi omogućili komadu polimera veličine vezice za cipele da podigne limenku sode.
"Naš polimer koji pamti svoj oblik poput gumene je trake koja se može zaključati u novi oblik kada se rastegne", kaže Anthamatten. "Ali jednostavan dodir čini da se vrati natrag u originalni oblik. Gotovo sve primjene polimera s pamćenjem oblika zahtijevaju od materijala da gura ili vuče nešto iz svog okoliša, ali znanstvenici rijetko mjere količinu mehaničkog rada koji polimeri koji pamte oblik u stvari obavljaju."
Science Alert/Danas.hr
