Radijacija je jako opasna. Može izazvati brojne zdravstvene probleme, a u dovoljno velikim dozama može biti i smrtonosna. Srećom, mjesta na Zemlji gdje biste mogli biti jako ozračeni baš i nema puno, no ako se tamo zateknete, ne zadržavajte se predugo, piše IFLScience.
Od postrojenja za uništavanje nuklearnog otpada do lokacija atomskih katastrofa, postoji nekoliko mjesta koja neće biti sigurna za posjetu ni u daljnjoj budućnosti.
Ovdje je popis nekih od najradioaktivnijih mjesta na Zemlji, iako nisu navedena sva.
Ramsar, Iran
Ljudi u iranskom gradu Ramsaru dobijaju godišnju dozu radioaktivnog zračenja od 260 milisierverta (mSv), što je znatno više od 20mSv, koliko je dozvoljena godišnja doza za djelatnike nuklearnih elektrana. Prosječna osoba godišnje primi 3.1 mSv. Uzrok zračenja su prirodni vrući izvori koji tope stijene bogate uranom ispod površine, a zatim voda ulazi u vapnenac od kojeg su izgrađene kuće. Uran se može naći i u usjevima, kao i u pitkoj vodi.
Studija iz 2002. otkrila je kako ovo zračenje prouzročilo 56 posto više kromosomskih amnormalnosti kod 33.000 stanovnika grada. Znanstvenici su preporučili stanovnicima da se odsele negdje drugdje, ali to nije imalo previše učinka.
Goiania, Brazil
Godine 1987. dva su lopova opljačkala napuštenu bolnicu u Goianii u potrazi za metalom. Nažalost, pronašli su i malenu kapsulu visoko radioaktivnog cezijevog klorida, koji se koristio u uređaju za radioterapiju. Ponijeli su materijal sa sobom, što je na kraju rezultiralo smrću četvero ljudi. Mediji su javljali kako su djeca, privučena plavkastim sjajem, dirala opasan materijal, pa čak ga i trljala o kožu. Nekoliko je gradskih blokova bilo toliko kontaminirano da je moralo biti uništeno.
Na kraju, 300 je ljudi zadobilo radioaktivnu kontaminaciju, ali 'radiofobija' je obuhvatila cijeli grad. Preko 100.000 ljudi čekalo je u redovima da bi ih se testiralo na trovanje radijacijom. S nekoliko je mjesta uklonjen gornji sloj tla, a na nekim lokacijama pronađeno je i zračenje jačine dva sieverta po satu. Iako se život većinom vratio u normalu, neka su mjesta ostala kontaminirana.
Mailuu-Suu, Kirgistan
Ovaj rudarski grad u južnom Kirgistanu još uvijek snosi posljedice sovjetskog nuklearnog programa. U njemu se rudarila i procesirala ruda urana od 1946. do 1967., no područje je kontaminirano još i danas. Većina otpada od rudarenja zakopana je duž rijeku koja teče kroz grad. Izvješće iz 2010. navelo je kako je potrebno hitno čišćenje zbog velikog postotka oboljelih od raka i oslabljenog imunosustava lokalnog mladog stanovništva.
U gradu još uvijek živi oko 20.000 ljudi. Odlagališta radioaktivnog otpada i dalje oprijete kontaminacijom pitke vode. Stupanj zračenja je iznad sigurnosnih limita, ali iako su neke obitelji relocirane, drugi su ostali.
Sellafield, Ujedinjeno Kraljevstvo
Na zapadnom rubu Ujedinjenog Kraljevstva nalazi se Sellafield, lokacija za uništavanje nuklearnog otpada gdje su još uvijek visoke količine radijacije. Ovo je mjesto gdje dolazi većina radioaktivnog otpada iz 15 operativnih britanskih nuklearnih reaktora, kao i prekomorsko nuklearno gorivo. Otpad stvara stupanj radijacije od do 280 sieverta dnevno, što je 60 više od smrtonosne doze. Rastopljeno radioaktivno gorivo čuva se u divovskom podzemnom bazenu, zvanom Head End Shear Cave, gdje pristup imaju samo roboti.
Postrojenje je dovoljno sigurno za rad, ali kako se nuklearno gorivo i dalje gomila, vjerojatno i nije najbolje mjesto za posjetu.
Hanford, SAD
Kompleks za pohranjivanje nuklearnog goriva Hanford općenito se smatra najradioaktivnojom lokacijom u Sjedinjenim Državama. Nekoć se na tom mjestu proizvodio plutonij za projekt Manhattan, a i danas se tamo nalazi oko 65 posto američkog nuklearnog otpada. U svibnju 2017. urušio se tunel što je izazvalo veliku zabrinutost, i evakuaciju radnika. Tunel je blokiran nasipanjem ogromnih količina zemlje.
Nedavno, u veljači 2018. u nekim vozilima koja se koriste u kompleksu pronađeni su tragovi Americija-241 u filterima za zrak. Tragovi kontaminacije pronađeni su i do 16 kilometara od Hanforda.
Černobil, Ukrajina
Černobilska katastrofa iz 1986. prouzročena je kvarom u jednom od reaktora. Raznesen je krov, te je iscurila velika količina radijacije. Većina se proširila u Bjelorusiju, Ukrajinu i sjevernu Europu. Preseljeno je oko 116.000 ljudi, uključujući one iz obližnjeg grada Pripjata. Danas možete posjetiti Černobil, ali još postoje džepovi radijacije.
Godine 2017. preko oštećenog reaktora postavljena je ogromna čelična 'grobnica', koja će ga zatvoriti na dulje od jednog stoljeća i spriječiti daljnja curenja. Pristup u samu elektranu zabranjen je zbog velikih količina radijacije, i proći će još desetljeća prije nego što će ljudi moći vratiti.
Bolnica Pripjat, Ukrajina
Nekoliko kilometara od elektrane u Černobilu nalazi se pripjatska bolnica, gdje su odvezeni prvi vatrogasci koji su se pojavili na mjestu nesreće. Ova bolnica još uvijek sadrži jedne od najviših stupnjeva radijacije na svijetu koje možete posjetiti. Ovdje su dovedeni vatrogasci nakon što su se borili s požarom u reaktoru Černobila.
Nakon što je postalo jasno koliko im je ozračena odjeća, bačena je u podrum. Ta je odjeća još uvijek izrazito radioaktivna, te je dovoljno samo par sati u istoj prostoriji da dobijete godišnju dozu pozadinske radijacije.
Fukushima, Japan
Godine 2011. tsunami je pogodio nuklearnu elektranu Fukushima Daiichi u japanskom gradu Okumi, što je prouzročilo topljenje jezgri tri od šest nuklearnih reaktora. Oko 16.000 ljudi je evakuirano iz okolice, i male su šanse da će se ikada vratiti. Stupanj radijacije unutar elektrane je do 430 sievertsa na sat, što je i više nego dovoljno da ubije čovjeka, te je prouzročilo kvarove brojnih robota koji su poslani unutra.
Japan pokušava pomoću robota izvući gorivo iz rastopljenih reaktora. Prošle su godine i postigli neki uspjeh, te su locirali gorivo u dva od tri reaktora. Nakon što pronađu svo gorivo, počet će proces njegove dekomisije. Očekuje se da će on potrajati četiri desetljeća, uz cijenu od 188 milijardi dolara. Fukushima još dugo neće biti sigurno mjesto za život.
