Prije 2000 godina Rimljani koji su živjeli u Hierapolisu održavali su elaborirana žrtvovanja pred nečim što su smatrali da su 'vrata pakla', piše Mirror. Kastrirani svećenici vodili su žrtvovane životinje, najčešće zdravog bika, ispod kamenog luka, nakon čega bi bik uginuo dok svećeniku ne bi bilo ništa.
Nova studija jednih takvih 'vrata pakla' u drevnom Hierapolisu otkrila je da ta čuda imaju jednostavno znanstveno objašnjenje. Znanstvenici sa Sveučilišta Duisburg-Essen analizirali su jedna vrata, koja su ugrađena u ulaz u omanju špilju.
Grad koji se nalazi u današnjoj Turskoj, smješten je na jednom od geološki najaktivnijih područja, gdje iz procijepa u tlu konstantno izlaze vulkanske pare ugljikovog dioksida. Znanstvenici su mjerili koncentraciju tog plina u raznim vremenski razdobljima, a rezultati su pokazali da tijekom dana plin ispari ali se noću ponovo nakupi, te stvori 'jezero' ugljikovog dioksida nad tlom. A u zoru, kada su se žrtvovanja i odigravala, koncentracija ugljikovog dioksida dovoljno je visoka da ubije životinje, pa čak i ljude, za nekoliko minuta.
Dok su svećenici bili dovoljno visoki da drže glavo iznad jezera ugljikovog dioksida, životinje bi bile izložene smrtonosnim količinama ovoga plina, što bi dovodilo do vrze smrti. "Svećenici... su znali kako smtonosni dah (mitskog paklenog psa) Kerbera dosiže samo do određene maksimalne visine", rekao je dr. Hardy Pfanz, voditelj studije.
Znanstvenici se sada nadaju proučiti i druga rimska vrata u pakao kako bi vidjeli da li i ona sjede na geološki aktivnim lokacijama.
