Bezbojni plin, spoj ugljika i vodika nije nešto što bismo željeli da ga ima što više. Iako se razgrađuje mnogo brže od ugljikovog dioksida koji utječe na našu atmosferu, planet nam grije za 28 do 36 puta brže od ugljikovog dioksida. Riječ je o metanu kojeg su znanstvenici sa Sveučilišta Queen Mary College iz Londona pronašli u nevjerojatno velikim količinama.
Prikupljajući podatke o sastavu stijena s morskog dna QMUL-ov tim geoznanstvenika uočio je nevjerojatne količine metana koje se protežu na dužini od oko 8000 kilometara, piše Iflscience.
Najveći bazen metana na svijetu
Kako ističu u časopisu Međunarodnog društva za mikrobnu ekologiju, to je najveći morski metanski bazen na svijetu.
Metan proizlazi iz raznih izvora. Proizvode ga goveda preživajući biljke kao i termiti. Ipak, velike količine metana dolaze iz prirodnih izvora. Metan je u velikoj mjeri zarobljen u permafrostu koji se nalazi na području Sibira i Sjeverne Amerike, kao i u sedimentima koji se nalaze duboko u oceanu, kao u ovom slučaju.
Metan najčešće nastaje kada određeni mikroorganizam razradi organske tvari u uvjetima u kojima je razina kisika izrazito niska. Tijekom vremena, ispušteni se metan skuplja te se često zamrzne te pretvori u metan hidrat. U trenutku kada temperature počnu rasti i kada led postane sve topliji metan počinje izlaziti u atmosferu.
Iznimno opasan za planet
Krateri na obalama Nizozemske otkrili su kako metan u velikim količinama može izazvati eksploziju, a ta eksplozija ne samo da može biti opasna za bilo koga u blizini već i za svjetsku populaciju s obzirom na to da se tijekom eksplozije oslobode velike količine ugljikovog dioksida koji je primarni problem globalnog zagrijavanja.
Prije oko 56 milijuna godina Zemlja je prošla kroz brzo razdoblje zagrijavanja u kojem se zagrijala od 5 do 8 stupnjeva Celzijevih u samo 20.000 godina, otprilike 0.0003 °C godišnje.
Tijekom tog razdoblja odigrao se neobično brz i velik skok globalnog zatopljenja, velike promjene u ekosustavu i veliko narušavanje reda ugljikovog ciklusa.
Takozvani paleocensko-eocenski toplotni maksimum (PETM) pokrenuo je nekoliko značajnih masovnih izumiranja, a stvorio je i ogromne zalihe metan-hidrata koji je počeo ubrzavati proces globalnog zagrijavanja.
Današnji tempo globalnog zagrijavanja najmanje je 40 puta viši od neobično visokog postotka zagrijavanja od 0.025 °C na 100 godina.
