Obzirom na to da je kod najobrazovanijih ujedno i najveći udio ateista, do sada se vjerovalo kako je obrazovanje glavni faktor prema kojem se može pretpsotaviti koliko će tko biti religiozan.

Zvučalo je i očekivano - znanstvenici se moraju oslanjati na opipljive dokaze, logično zaključivanje te sigurno neće u pomoć prizivati nadnaravne sile. No do sada nije provedeno sustavno istraživanje koje bi to potvrdilo.

A kada su se psiholozi počeli interesirati oko osobne religioznosti, brzo su tu tezu doveli u pitanje. Predložili su sasvim novi model. Prvi koji je predložio kako su intucija i logika ključni za osobnu religioznost bio je David Rand sa Svečilišta Yale 2011.

Fundamentala mana svih istraživanja

Prvi dio istraživanja bio je lagan – testovima su mjerili koliko se ispitanik oslanja na intuiciju a koliko na promišljanje. Dokazao je kako oni intuitivniji češće vjeruju u Boga. "Intuitivni ljudi su skloni pripisivati neki veći smisao svijetu ili određenom događaju".

S druge strane, ono skloni promišljanju će prije istu stvar objasniti logičnim nizom događaja, čak i ako ne shvaćaju sve karike u lancu" napisao je dr. Rand.

Gordon Pennycook sa Sveučilišta Waterloo proučavao je kako se to odnosi na omjer ateista kod različitih razina obrazovanja.

"Da, obrazovanje može igrati ulogu, ali ne zbog znanja, nego zbog toga što potiče propitkivanje i kritičko razmišljanje" zaključio je Pennycook.

No oba istraživanja imaju fundametalnu grešku – kako mjeriti nečiju religioznost? I Rand i Pennycook jednostavno su pitali ispitanike "Jeste li religiozni".

No na to pitanje ni oni koji slijede vjeru samo zbog odgoja i kulture niti agnostici ne mogu posve točno odgovoriti.