Oni su analizirali podatke prikupljene u škotskom psihološkom istraživanju iz 1932., kada je istoga dana gotovo svaki jedanaestogodišnjak u zemlji rješavao test inteligencije, a potom su pratili životni vijek sudionika ispitivanja.
Pokazalo se da su inteligentnija djeca živjela dulje, iako su bili isključeni čimbenici poput ekonomskog statusa i vrste zaposlenja. Rezultati su u skladu s ranijim studijama koja su pokazala povezanost između kvocijenta inteligencije i mortaliteta.
"Ustanovili smo da je IQ ispitanika koji su umrli prije 1. siječnja 1997. bio znatno niži u dobi kada su imali 11 godina, u odnosu na one koji su tada bili živi", stoji u članku objavljenom u British Medical Journalu.
Podaci što su ih prikupili i analizirali Lawrence Whalley sa Sveučilišta u Aberdeenu i Ian Deary sa Sveučilišta u Edinburgu pokazali su da su izgledi dječaka s kvocijentom inteligencije 115, da će doživjeti 76. rođendan bili za 20 posto viši od izgleda osobe koja je u istoj dobi imala IQ 100, što je opći prosjek.
Tri hipoteze
Znanstvenici još nisu sigurni koji je razlog tomu, no više od 20 longitudinalnih istraživanja (studije koje obuhvaćaju dugo vremensko razdoblje) imalo je slične rezultate.
Nekoliko je hipoteza. Po prvoj će inteligentnije osobe prije vezati automobilski pojas, izabrati zdraviju hranu, izbjegavati pušenje i baviti se tjelovježbom. Drugim riječima, pametniji su bolji u izbjegavanju stvari koje bi ih mogle ubiti.
Po drugoj je hipotezi viši IQ znak snažnije tjelesne konstitucije, odnosno organizma i tijela koje će trajati. Riječ je o znaku, a ne o uzroku, napominju znanstvenici.
Treća je hipoteza da postoji genetska veza između više inteligencije i dugovječnosti.
No riječ je o zamršenom polju znanosti, osobito stoga što bolji rezultat na testu inteligencije ne mora nužno biti odraz inteligencije i može ovisiti i o društvenoj klasi, obrazovnim standardima i drugim kulturološkim razlikama. Unatoč tomu, veza između IQ-a i duljine života postoji, a na znanstvenicima je da utvrde zašto.
