Ne postoji 'svjetlost na kraju tunela'

Mozak zbog nedostatka kisika 'ispucava' svoje posljednje impulse prije reanimiranja, a oni, pak, pokreću lančanu reakciju i stvaraju slike koje zapravo ne postoje, kažu znanstvenici.

1.6.2010.
12:47
VOYO logo

Blještava svjetlost na kraju tunela, osjećaj izuzetne ugode i bestežinskog stanja, lebdenje nad vlastitim mrtvim tijelom, blagi zvukovi koji odzvanjaju u ušima... Sve su to opisi ljudi koji su reanimirani nakon kliničke smrti, ali ona ipak nemaju veze s odvajanjem duše od tijela. arti-201004080016006 Tako barem tvrde američki znanstvenici sa Sveučilišta George Washington u SAD-u koji su uspjeli utvrditi podrijetlo sjećanja s kojima se klinički umrle osobe vraćaju u život, prenosi Večernji list.

"Kada se usporava protok krvi u tijelu, mozak ostaje bez kisika i u jednome trenutku elektroni podivljaju. Mozak zbog nedostatka kisika 'ispucava' svoje posljednje impulse prije reanimiranja, a oni, pak, pokreću lančanu reakciju i stvaraju slike koje zapravo ne postoje", kaže dr. Lakhmir Chawla.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prema provedenim pokusima, ova reakcija u mozgu traje između 30 sekundi i tri minute, a dožive je gotovo svi pacijenti koji padnu u kliničku smrt, no samo je se rijetki sjećaju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
pikado
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo