Blještava svjetlost na kraju tunela, osjećaj izuzetne ugode i bestežinskog stanja, lebdenje nad vlastitim mrtvim tijelom, blagi zvukovi koji odzvanjaju u ušima... Sve su to opisi ljudi koji su reanimirani nakon kliničke smrti, ali ona ipak nemaju veze s odvajanjem duše od tijela. arti-201004080016006 Tako barem tvrde američki znanstvenici sa Sveučilišta George Washington u SAD-u koji su uspjeli utvrditi podrijetlo sjećanja s kojima se klinički umrle osobe vraćaju u život, prenosi Večernji list.
"Kada se usporava protok krvi u tijelu, mozak ostaje bez kisika i u jednome trenutku elektroni podivljaju. Mozak zbog nedostatka kisika 'ispucava' svoje posljednje impulse prije reanimiranja, a oni, pak, pokreću lančanu reakciju i stvaraju slike koje zapravo ne postoje", kaže dr. Lakhmir Chawla.
Prema provedenim pokusima, ova reakcija u mozgu traje između 30 sekundi i tri minute, a dožive je gotovo svi pacijenti koji padnu u kliničku smrt, no samo je se rijetki sjećaju.
