Prije 40 godina, svemirska letjelica Voyager snimila je prve kadrove Europe, jednog od 79 Jupiterovih prirodnih satelita. S vremenom su svemirske misije prikupile dovoljno informacija o tom udaljenom svijetu, da bi on postao glavni predmet interesa NASA-e u njenoj potrazi za životom u svemiru.
Europa je primamljiva znanstvenicima, jer smatraju da posjeduje sve što je potrebno za razvoj života. Postoje dokazi da je ispod njene vodene površine prisutna voda, koja u gejzirima izbija u svemir. No, nitko dosad nije mjerio prisutnost molekula vode. Međunarodni istraživački tim NASA-inog centra za svemirske letove Goddard nedavno je po prvi puta, mjerenjem količine, otkrio prisutnost vodene pare iznad površine Europe.
Tri scenarija ispod površine Europe
NASA piše kako bi ovo otkriće moglo značiti tri potencijalna scenarija događanja na Europi. Prva je teorija da se ispod površine tog mjeseca nalazi ocean dvostruko veći od Zemljinih. Druga teorija koju su znanstvenici iznijeli tvrdi kako se radi o plitkim rezervoarima otopljenog leda koji se nalazi blizu površine. Posljednja, i najmanje vjerojatna teorija, govori o tome da Jupiterova gravitacija izvlači čestice vode s površine Europe.
"Esencijalni kemijski elementi (ugljik, vodik, kisik, dušik, fosfor i sumpor) i izvori energije, dva od tri sastojka života, nalaze se u cijelom Sunčevom sustavu. Ali treći, tekuću vodu, pomalo je teško naći izvan Zemlje. Dok još uvijek nismo otkrili tekuću vodu, pronašli smo sljedeću najbolju stvar, a to je voda u obliku pare", rekao je Lucas Paganini, vođa istraživanja.
Paganinijev tim otkrio je slab, ali izrazit izboj vodene pare samo jedanput tijekom 17 promatranja tijekom 2016. i 2017. Promatrajući Europu iz opservatorija WM Keck na Havajima, znanstvenici su vidjeli molekule vode na Europinoj vodećoj hemisferi, onoj koja je stalno okrenuta prema Jupiteru. Znanstvenici su obznanili kako su otkrili izboj od 2630 kilograma vodene pare u sekundi, što je dovoljno za punjenje olimpijskog bazena za nekoliko minuta.
Brojna neobična otkrića
Europa je bila izvor brojnih neobičnih otkrića. Prvo od njih potiče sa svemirskog broda Galileo koji je otkrio nepravilnosti u Jupiterovu magnetskom polju, a mjerenja su sugerirala kako je za njih odgovoran ocean slane vode ispod površine Europe. Kad su ti podaci ponovno analizirani prošle godine, znanstvenici su otkrili dokaze o mogućim gejzirima.
Teleskop Hubble je 2013. poslužio za otkrivanje vodika i kisika u Europinoj atmosferi, a kasnije je poslužio i za prikupljanje dokaza o erupcijama vode, nakon što su u sjeni mjeseca snimljene formacije u obliku prstiju.
"Ovo prvo izravno otkrivanje vodene pare na Europi ključna je potvrda naših prvotnih molekularnih otkrića i naglašava prividnu oskudnost velikih gejzira na ovom ledenom svijetu", rekao je Lorenz Roth, astronom i fizičar s Kraljevskog instituta za tehnologijuu Stockholmu koji je vodio istraživanje iz 2013. godine i bio koautor u ovom istraživanju.
Misija kreće već sljedeće godine
No, sva su otkrića uvjetovana tehnološkim ograničenjima. Postojeće letjelice i sustavi imaju ograničene mogućnosti otkrivanja vodene pare, a znanstvenici u računicu moraju uvrstiti i izobličujući učinak vode u Zemljinoj atmosferi. Kako bi ga umanjili, korišten je složen matematički i računalni model koji simulira uvjete iz Zemljine atmosfere.
"Obavili smo posebne sigurnosne provjere kako bismo uklonili moguće nečistoće u opažanjima sa Zemlje, ali ipak ćemo se morati približiti Europi da vidimo što se zapravo događa", rekao je Avi Mandell, planetarni znanstvenik iz Paganinijevog tima.
Ostvarenje te namjere bi moglo započeti sredinom sljedeće godine, kad je zakazano lansiranje misije Europa Clipper. Kada letjelica stigne do Europe, provest će detaljno istraživanje njene površine, unutrašnjosti, podzemnog oceana i atmosfere. Uz to će pokušati snimiti aktivnost gejzira i uzorkovati molekule. Posljednja zadaća cijele misije će biti pronalazak idealnog mjesta za slijetanje letjelice iz neke od budućih misija.
