Nažalost, nova studija pokazala je kako sličnu ukusnu aromu za morske ptice emitira i plastično smeće. To bi moglo objasniti zašto ptice jedu plastiku u alarmantnom (i sve većem) broju.
Da li ptice uopće mirišu?
Do sredine 20. stoljeća većina je znanstvenika mislila kako ptice uopće niti nemaju osjet mirisa.
"Znanstvenici su u međuvremenu otkrili kako većina ptica ima osjet mirisa te da je kod nekih ptica, poput kivija ili burnjaka, isti sjajno razvijen. Posebno morske ptice moraju imati dobro razvijen osjet mirisa jer hranu traže nad ogromnim prostranstvima mora i oceana (nekima se lovište prostire i na površinama od preko tisuću četvornih kilometara) dok im je hrana dosta sitna. Drugim riječima, traže iglu u plastu sijena", rekao je Matthew Savoca, vodeći autor istraživanja.
Ako plastični ostaci mirišu poput ukusnog obroka, nema razloga zašto ne bi privukli pticu, iako bi mogli postojati i još neki dodatni razlozi koji navode ptice da jedu plastiku.
"Morske ptice koriste svoj sjajan osjet mirisa kako bi locirale područja u kojima ima hrane prije nego što ju vide. Naš rad ne poriče mogućnost kako bi plastika mogla isto tako podsjećati i neke morske životinje na hranu, te da ju one zbog toga jedu", kaže Savoca. "Baš suprotno, ako plastika izgleda i miriše kao hrana, veća je vjerojatnost da će ju zamijeniti za hranu nego ako samo izgleda kao hrana. Važno je kako im plastika vizualno i olifaktorno djeluje (a ne kako djeluje nama)."
Za sve je kriv dimetil sulfat
Tijekom eksperimenta, znanstvenici su stavili male količine uobičajenog plastičnog smeća u ocean na tri tjedna. Kada su kasnije procesirali ostatke u kemijskom analizatori (koji se normalno koristi za procjenu ukusa vina) otkrili su kako smeće smrdi po spoju po imenu dimetil sulfat (DMS).
Ovo je važno, jer je DMS jedan od glavnih kemijskih signala koji ispuštaju alge dok ih jedu sitni račići kojima se opet hrane morske ptice. Ptici s dobrim osjetom njuha aroma DMS-a znači da se negdje u blizini hrane račići, a to znači i obrok za nju. Ovo bi otkriće moglo pomoći objasniti zašto ptice za koje se zna da koriste miris DSM-a kako bi pronašle hranu imaju šest puta veće šanse da pojedu plastiku od ptica koje ne koriste taj miris.
Učinci plastike na zdravlje ptica još se uvijek proučavaju, ali to smeće može zauzimati prostor u želucu ptice, što može rezultirati neishranjenošću ili čak ozlijeđivanjem unutarnjih organa.
Znanstvenici još nisu sigurni zašto plastika toliko vonja baš po diemitil sulfatu. Ali alge često rastu na truleži. Moglo bi biti da plastično smeće prekrije tanak sloj algi koje privuku račiće a za kojima stignu i ptice. Ili možda umiruća alga umre zato što plastika pluta na površini, te proizvede isti kemijski potpis.
Smanjivanje količine plastičnog otpada pomoglo bi smanjiti problem morskih ptica koje jedu plastiku, ali isto bi se moglo postići i razvojem plastike na kojoj ne mogu rasti alge.
