Rani su pripadnici ljudske vrste prije milijun godina bili na rubu izumiranja, tvrdi se u najnovijoj genetičkoj studiji. Tragovi u genima, koji svjedoče o raznolikosti, pokazuju da su Homo erectus, Homo ergaster i pradavni Homo sapiens u jednome trenutku brojili samo 18.500 jedinki. To pokazuje istraživanje humane genetičarke Lynn Jorde sa Sveučilišta Utah u Salt Lake Cityju, , piše Večernji list.
Fosili iz toga vremena tome proturječe samo naizgled: rod Homo raširio se iz Afrike u Aziju i Europu, kaže Lynn Jorde. To, međutim, nije točno, tvrdi autorica u broju časopisa Proceedings of the National Academy of Sciences od 18. siječnja.
Njezine tvrdnje o dramatičnom sužavanju baze genetičke raznovrsnosti temelje se na sadržaju molekula proteina iz tzv. pokretnoga alu-slijeda u ljudskom DNK. To su djelići lanca koji putuju po genomu, ali iznimno sporo pa se njihova prisutnost u dijelu lanca drži vrlo davnom promjenom. Međutim, njihova se starost može utvrditi po množini mutacija u sljedovima samima. Kada se te regije usporede na dva genoma, iz razlika se može dokučiti genetička širina cijele populacije, kao, uostalom, i genetička razlika između starog i modernog čovjeka.
Zanimljivo je da se današnja biološka raznolikost među sedam milijardi ljudi zaokružuje otprilike na samo 10 tisuća, budući da je iz sužene genske baze došlo do eksplozije brojnosti jedinki od prije deset tisućljeća zbog naglog napretka proizvodnje hrane.
Lynn Jorde pretpostavlja da je naglo sužena genetska raznovrsnost u ljudi prije milijun godina mogla nastati kakvom globalnom katastrofom, a u modernoga čovjeka je značajna redukcija nastala prije 70 tisuća godina eksplozijom supervulkana, piše Večernji list.
