U studiji objavljenoj u časopisu Science, autori navode kako su nove metode datiranja fosila pokazale da su ljudi i megafauna koegzistirali još relativno kratko nakon što su ljudi naselili Australiju, što podupire ranije argumente da je lov doveo do izumiranja ovih vrsta velikih dimenzija, piše biologija.com.hr.
Naime, Richard 'Bert' Roberts i Barry Brook tvrde da nove metode izravnog datiranja kostiju i zuba izumrlih vrsta pokazuju da ne potječu svi fosili megafaune i oruđe aboridžina iz istog vremenskog perioda, kako se mislilo. "Debate oko razloga izumiranja vrsta u kasnom pleistocenu traju već više od 150 godina, a znanstvenici uglavnom zauzimaju jedan od dva oprečna stava: da su odgovorne klimatske promjene ili dolazak ljudi", pojašnjava Brook.
"Australija je kolonizirana u vrijeme relativno blage klime, što ide u prilog teoriji da su ljudi uzrokovali izumiranja", nastavlja.
No jedno australsko nalazište, Cuddie Springs, isticalo se kao argument koji podupire suprotnu teoriju. Naime, fosili divovskih klokana, ptica i roda Diprotodon (najvećeg tobolčara (veličine nosoroga) koji je ikad živio u Australiji) pronađeni su u istom sloju sedimenta kao i kameno oruđe ljudi, što je neke znanstvenike navelo na izjave o "nepobitnim dokazima" dugog preklapanja života ljudi i megafaune.
Profesor Roberts, glavni autor novog istraživanja, kaže kako izravno datiranje fosila pokazuje da su se artefakti i fosili megafaune na nalazištu Cuddie Springs miješali tijekom više tisuća godina, dugo nakon što su divovske životinje umrle.
"Ljudi su u Australiju došli prije između 60.000 i 45.000 godina te je upravo njihov utjecaj vjerojatni pokretač izumiranja, bilo kroz lov ili promjene u staništu", zaključuje portal biologija.com.hr.
