Naime, kako prenosi portal znanost.com, u nizu eksperimenata koje je provela o ponašanju gomile ljudi, istraživačka skupina s Faculty of Biological Sciences Sveučilišta u Leedsu je otkrila da uspješni vođe obično pokazuju odlučno ponašanje, generalno provode manje vremena slijedeći druge i djeluju brže nego ostali članovi te grupe.

Glavni istraživač Jolyon Faria, koji je proveo ovu studiju kao dio svog doktorskog rada, kaže: “Bilo je zanimljivo otkriti da su najučinkovitiji vođe obično na rubu gomile/grupe i pokušavaju voditi sa čela iste. Netko bi pomislio da vođe iz sredine grupe mogu više i češće surađivati s članovima i samim time biti učinkovitiji, ali to u ovom istraživanju nije bio slučaj.”

Razumijevanje kako se pojedinci ponašaju u grupi bitno je da bi se moglo predvidjeti kako će se cijela grupa ponašati i može imati primjenu u upravljanju našim fizičkim okružjem.

Faria kaže: “Na primjer, bolje poznavanje ponašanja mase ljudi može nam pomoći da izgradimo zgrade koje je lakše evakuirati u slučaju nevolja. Također može pomoći pri stvaranju strategije za premještanje velikog broja ljudi, što je iznimno korisno za događaje kad se veliki broj ljudi mora brzo i učinkovito premjestiti pod upravljanjem relativno malog broja ljudi odabranih da upravljaju time.

Istraživačka grupa, sponzorirana od strane Biotechnology and Biological Sciences Research Council (BBSRC), pitala je skupinu od 8 studenata da konstantno hoda uokolo unutar određenog područja te da se drže kao skupina bez međusobnog razgovaranja ili sugeriranja. Jedna je osoba imala zadatak da se kreće prema cilju, a da se pritom ne odvaja od skupine, bez da ostalima pokaže da ih upravo on/ona vodi prema cilju. U drugom dijelu eksperimenta, studentima je rečeno da slijede vođu, ali im nije rečeno tko je vođa.

U drugom dijelu eksperimenta, prenosi znanost.com, otkriveno je da su oni vođe koji su ostali na rubu grupe bili uspješniji voditi svoju grupu prema cilju od onih koji su ostali u sredini grupe.

“Htjeli smo otkriti kako su ljudi odlučili koga trebaju slijediti” kaže Faria. “Otkrili smo da su ljudi identificirali vođu grupe prema položaju koji je zauzeo, što dijelom objašnjava kako životinje koje žive u grupi, poput ptica i riba, mogu opstati pod vodstvom malog broja vođa, čak i kad vođe ne otkriju svoj identitet. Naša su otkrića objasnila opće pravilo grupnog ponašanja. Ova su otkrića također primjenjiva na životinjske grupe, što bi moglo pomoći u upravljanju njihovog prirodnog okružja, kao i urbanih sredina.”